Efikasnost i ugled finskog obrazovanja ostvareni su formiranjem devetogodišnje opšte škole (peruskoulu), brigom za učenike sa različitim potrebama, lokalnom autonomijom škole i savremenim kurikulumom.
U Finskom obrazovnom sistemu nastavnici i škole imaju mogućnost da razvijaju svoje metode podučavanja i da nastavu individualizuju kako bi zadovoljili specifične zahtjeve učenika. Učenicima su obezbijeđeni besplatni obroci u školi, zdravstvena zaštita i psihološko savjetovalište. Strategija obrazovanja učenika s posebnim potrebama ogleda se u u posebnoj pomoći u učenju prije završetka devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, pri čemu zaobilazi anglo-američku praksu formiranja posebnih grupa i prateće zakonske identifikacije.
U Finskoj djeca počinju školovanje kada napune sedam godina. Nakon šest godina osnovne škole, slijede tri godine niže srednje škole. Škole su male i razrede čini od 15 do 30 učenika. Osnovne škole - od prvog do šestog razreda - imaju uglavnom oko 300 učenika. Pauze traju petnaest minuta, a ponuđena su tri obroka tokom pauze za ručak koja traje od 20 do 75 minuta. U srednjim školama nastavnici provode u nastavi oko 600 sati godišnje, odnosno 800 časova od 45 minuta, ili četiri časa dnevno. Slobodno vrijeme nakon održanih časova ostavlja prostor za stručnu saradnju sa drugim nastavnicima, razmjenu planova, razvoj kurikuluma, angažovanje u različitim školskim inicijativama i pomaganje učenicima kojima je potreban dopunski rad. Dvije trećine učenika između 10 i 14 godina članovi su neke od organizacija mladih.
Zanimljivo je da nevladine organizacije ili takozvani treći sektor značajno doprinose društvenom životu mladih i škola: u Finskoj postoji 130 000 registrovanih grupa ili društava, s ukupno 15 miliona članova, te je svaki Finac član tri udruženja ili društva. Učlanjenjem u udruženja mladi uče društvene vještine i dobijaju iskustvo u rukovođenju i rješavanju lokalnih problema i izazova.
Podjela nastavnog posla: Predškolski vaspitači rade u dječjim vrtićima, ali mogu i podučavati djecu predškolskog uzrasta. U devetogodišnjim opštim školama učitelji podučavaju od prvog do šestog razreda; vode jedan razred i predaju nekoliko predmeta. Nastavnici predmetne nastave podučavaju određene predmete u višim razredima osnovne škole (od sedmog do devetog) i rade u opštim višim srednjim školama. Predaju do tri predmeta. Nastavnici koji vode program za djecu s posebnim vaspitno-obrazovnim potrebama rade s pojedincima i grupama učenika u osnovnim školama. Strukovni nastavnici kojima je potrebno makar tri godine radnog iskustva u svom predmetu, podučavaju u višim srednjim strukovnim školama.
Direktori škola takođe su kvalifikovani za podučavanje u školi. Uglavnom su završili univerzitetske studije obrazovne uprave i vođenja škole, a u školama takođe imaju i nekoliko časova nedeljno. Interesantno je da direktori škola pomažu lokalnoj vlasti u rješavanju različitih problema, te zajednica finskih direktora predstavlja važnu kariku obrazovne politike usmjerene na unpređenje društva i prepoznavanje potreba učenika i nastavnika.
Vrednovanje rada učenika: Ocjena znanja učenika realizuje se uz pomoć testova koje pripremaju nastavnici na nivou škole i uz pomoć državnih testiranja na temelju uzorka.
Učenici ne dobijaju ocjene, već samo opisne procjene i povratne informacije u zavisnosti od očekivanih postignuća predviđenih školskom kurikulumom ili obrazovnim planom lokalnih vlasti. Procjene rezultata učenika dijele su u tri kategorije. Prvu čini nastavnikova procjena učenikovog rezultata u razredu, koja obuhvata dijagnostičke, formativne i sumativne procjene koje su sastavni dio učenja i podučavanja. Nastavnici preuzimaju odgovornost za procjenu: oni su edukovani za osmišljavanje i primjenu mnogobrojnih metoda procjene rezultata učenika. Drugu grupu procjene rezultata čini opšte vrednovanje napretka učenika nakon polugodišta, kada učenici dobijaju svjedočanstvo na kome je upisano zajedničko stručno mišljenje svih nastavnika koji su predavali učeniku. Treća procjena sprovodi se metodom uzorka koja uključuje oko 10% starosne grupe. Svake tri ili četiri godine procjenjuje se znanje u čitanju, matematici, prirodnim naukama i drugim predmetima. Takođe se uključuju i predmeti prema potrebi ili zahtjevu državnih vlasti. Ispit državne mature jedino je standardizovana procjena učenika koja se sprovodi od strane spoljne ispitne komisije na kraju više srednje škole: procjenjuju se vještine, znanja i sposobnosti učenika putem ispita u obliku eseja za različite predmete.
Savremene statističke metode koje se baziraju na testiranju djece radi procjene uspjeha nastavnika, nisu u primjeni. Finci smatraju da takvi testovi nisu u mogućnosti da vrednuju kvalitet rada nastavnika.
Međunarodno vrednovanje: „Ugled profesije i kvalitetni uslovi rada, mali razredi, odgovarajuća podrška savjetnicima i nastavnicima djece s posebnim vaspitno-obrazovnim potrebama, pravo glasa u odlučivanju, zanemarljivi problemi s diciplinom, velika profesionalna autonomija, privlače mnogo polaznika za nastavničku struku i do značajnog ulaganja u kontinuirane, vrlo selektivne i intenzivne programe osposobljavanja nastavnika. To skupa dovodi do uspješnog podučavanja, relativne stabilnosti nastavničke radne snage (za šta su rezultati testiranja PISA tek jedan od dokaza) i održavanja velikog ugleda struke“.(OECD, 2005).
Nastavničke studije su na nivou ostalih akademskih studija. Nastavnici uglavnom završavaju magistarske studije,a magistarski rad utemeljen na istraživanju pišu poštujući stroge teorijske, metodološke i kritičke akademske kriterijume. Nastavničko zvanje se smatra plemenitim i nezavisnim pozivom odabranim radi želje za radom s ljudima i pomaganjenjem zajednici. Lokalne uprave kao nadzorna tijela za osnovne i srednje škole dužne su da nastavnicima obezbijede profesionalni razvoj i usavršavanje prema njihovim potrebama. Prema ugovoru o radi, nastavnici su dužni da tri dana u godini učestvuju na stručnom usavršavanju koje organizuje lokalna obrazovna vlast, te direktori i nastavnici sami odlučuju koliko će pohađati dana stručnog obrazovanja.
U izvještaju programa PISA za Finsku navodi se da je samo 7 odsto finskih učenika izjavilo da osjećaju teškoću u rješavanju matematičkih zadataka kod kuće, dok je u Japanu taj procenat 52 procenta, a u Francuskoj 53.
Prema podacima OECD, finski petnaestogodišnjaci uzimaju samo dodatne časove koji se nude u školi, za razliku od svojih vršnjaka u drugim zemljama koje su ravnopravne s Finskom u uspjesima u čitanju, matematici i prirodnim naukama. Takođe, profesionalnost školske zajednice u finskim školama doprinjela je porastu zadovoljstva i smanjenju straha kod finskih učenika u poređenju sa učenicima iz drugih zemalja (OECD, 2004, 2007). Zaključak je Svjetske zdravstvene organizacije da finske đake sistem čini srećnijim od svojih vršnjaka u Evropi.
Vuksan VUKSANOVIĆ
