Sličnost između naučnika s Osaka univerziteta u Japanu i njegovog dvojnika sa pneumatskim pogonom tolika je, da na prvi pogled posmatrač ne može da ih razlikuje. Robot, baš kao i “original”, izgleda kao sredovječni muškarac sitne građe i prodornih očiju. Može da hoda, sjedi, govori i pravi grimase.
Hiroši ga kontroliše pomoću daljinskog upravljanja, a glas mu pozajmljuje preko mikrofona. U svakom trenutku može da prati njegovo kretanje zahvaljujući kameri. Mehanički Hiroši takođe ima sposobnost treptanja i namigivanja, a nozdrve i grudi mu se pomjeraju kao da diše.
Naučnik je odlučio da “klonira” samog sebe, kako bi još detaljnije mogao da radi na proučavanju interakcije ljudi i robota, što je inače polje istraživanja koje ga najviše zanima.
- Glavno pitanje o kojem razmišljam glasi: “Šta znači biti čovjek?” Humanoidni roboti su savršeni za testiranje mojih hipoteza o ljudskoj prirodi, ponašanju i inteligenciji - kaže robotičar.
On smatra da svijet u kome roboti žive ravnopravno s ljudima predstavlja blisku budućnost.
- Jednog dana naši mehanički dvojnici će obavljati kućne poslove, brinuti o starima i bolesnima, predavati u školama i posluživati u kafićima - predviđa Hiroši.
U svojim naučnim radovima on koristi termin geminoid, nastao od latinske riječi “gemini”, što znači blizanac. Njegov dvojnik nosi ime Geminoid HI-1.
- Kao i svi Frankenštajni prije njega, Išiguro otvara značajna pitanja o ljudskoj prirodi. Suočavanje sa takvim pitanjima jeste zastrašujuće, ali je i neophodno. Zahvaljujući ovakvim eksperimentima, možemo da naučimo mnogo o robotima, ali i o sebi - kaže Ken Goldberg, profesorka robotike s Univerziteta u Berkliju.
izvor: blis.rs
