Ko zloupotrijebi pravo na privremenu spriječenost za rad - u narodu poznatije kao bolovanje - dobiće otkaz. Ova odredba našla se u Izmjenama Zakona o radu nakon mukotrpnog rada i vijećanja kako zadovoljiti i poslodavce i radnike.
Mada, ako je suditi po zvaničnoj statistici, u Crnoj Gori se skoro pa - ne zloupotrebljava pravo na bolovanje. U Domu zdravlja u Podgorici, najvećoj zdravstvenoj ustanovi te vrste u zemlji, doktori, zvanično, ne zloupotrebljavaju pravo davanja bolovanja. Jedan, medijski poznat, slučaj - kada je doktor odobrio bolovanje čovjeku koji je u to vrijeme bio na odsluženju kazne u Spužu - okončao se kažnjavanjem doktora, ali samo zato - što je pogrešno procijenio situaciju! Povjerovao je majci pacijenta koja je donosila nalaze i uzimala bolovanja za sina.
Ne zna se što je bilo sa ljekarima koji su odobravali bolovanje radniku iz Berana u firmi Polieks koji je čak 17 godina „vukao” bolovanje; nije poznato što se dogodilo sa ljekarom koji je radnici, zaposlenoj u EPCG koja je nekoliko godina navodno bolovala, a sve vrijeme je - živjela u Italiji...
Pobrojani slučajevi ukazuju da je stvarnost drugačija od zvaničnih izvještaja i da se u svakodnevnom životu koristi pravo bolovanja. I to obilato.
Devetsto hiljada dana bolovanja: Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, prošle godine je odobreno 9.720 bolovanja, dva odsto manje nego godinu ranije. Fond je po osnovu naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad preko 60 dana ispatio oko pet miliona eura, što je za milion, odnosno nekih 25 odsto više u odnosu na 2012. godinu. Fond refundira bolovanja duža od 60 dana, ostalo pada na teret poslodavaca.
Mnogo toga pada na teret: zbog bolovanja je prošle godine izgubljeno skoro 900 hiljada radnih dana, odnosno da je po svakom zaposlenom u ovoj državi zbog bolovanja izgubljeno prosječno - pet radnih dana!
Više je razloga što su povećani troškovi po osnovu bolovanja, objašnjavaju u Fondu. Jedna trećina se odnosi na bolovanja koja su odobrena dvije godine ranije, a zahtjevi za refundaciju su podnijeti tek prošle godine, nakon što su poslodavci izmirili doprinose za zdravstveno osiguranje, čime su se stekli uslovi za podnošenje zahtjeva za refundaciju. Osim toga, po novim propisima, za neka oboljenja - kao što su maligna i mentalna - refundira se 100 odsto zarade, a ne kao ranije 70 odsto. Učestala su i bolovanja po osnovu trudnoće, samo po osnovu trudnoće prosle godine je više odobrenih bolovanja za 20 odsto u odnosu na 2012. godinu, pokazuju podaci Fonda.
Teško dokazivanje zloupotreba: Sagovornici Portala Analitika kažu da je nemoguće dokazati da li ljekari zloupotrebljavaju odobravanje bolovanja.
-U Fondu zdravstva su tako u nekoliko navrata posumnjali da ima određenih nepravilnosti „u dijelu zasnivanja radnog odnosa ili iskazane zarade”, ali su Inspekcija rada i Poreska uprava zaključile da nema ničeg spornog, kazao je za Portal Analitika portparol Amer Ramusović, navodeći da su u nekoliko navrata odbili da refundiraju novac, ali je u upravnom postupku njihova odluka poništena, jer su, kako je zaključeno, dostavljeni svi dokazi i ispunjeni svi uslovi za ostvarivanje bolovanja.
Advokat Aleksandar Matković izgubio je spor koji je vodio protiv jedne radnice za koju je poslodavac sumnjao da zloupotrebljava bolovanja, iako je, kako kaže, to bio potpuno jasan slučaj. Ona mjesecima nije dolazila na posao, poslodavac je posumnjao da nije bolesna jer je čuo da priča po gradu da može lako da uzima bolovanja, pa je zvao direktora Doma zdravlja u tom gradu. Nakon poziva više joj nijesu izdavali bolovanje, a poslodavac joj je uručio otkaz. „Gotovo je nemoguće dokazati zloupotrebu bolovanja”, kaže Matković.
Iz Unije poslodavaca kažu kako praksa pokazuje da se najčešće dešava da zaposleni „otvori“ bolovanje u trajanju od 30 dana, zaključi ga, na primjer u petak, a već od ponedjeljka ide na novo bolovanje jer mora postojati prekid od 2-3 dana između jednog i drugog bolovanja, bez obaveze upućivanja pacijenta na ljekarske komisije.
„To mora biti u dogovoru sa izabranim ljekarom. U saznanju smo od naših članova da, koristeći opisani metod, ima zaposlenih koji odsustvuju sa posla više mjeseci ili čak godina“, kaže za Portal Analitika Suzana Radulović.
Ona je navela primjer iz sudske prakse, kada je poništena odluka o otkazu koji je poslodavac dao zaposlenom jer je za vrijeme “privremene spriječenosti za rad” bio u inostranstvu, u poznatom skijalištu... „I pored nesporno utvrđenih činjenica, sud je poništio otkaz zato što u medicinskoj dokumentaciji na osnovu koje je otvoreno bolovanje decidno ne stoji da zaposleni (pacijent) mora mirovati i da ne smije napuštati mjesto boravka“, objašnjava Radulović.
Unija poslodavaca, koja muku muči sa bolovanjima radnika, sumnja čak i na moguću korupciju prilikom odobravanja bolovanja. Ali to je, očigledno, viša matematika. Preciznije: teško dokaziva zloupotreba.
Kakva je procedura: Da li je pacijentu potrebno bolovanje, procjenjuje izabrani ljekar. No, on je nekada prva, a nekada posljednja karika u lancu, odnosno često izdaje bolovanja samo na osnovu nalaza ljekara specijaliste, koji često radi u Kliničkom centru.
“Svaki doktor koji radi u Domu zdravlja ima oko 2.000 pacijenata i uvijek se može desiti da bude doveden u zabludu. Nemamo informacija da neki doktori zloupotrebljavaju bolovanje već ako se nekada desi da daju bolovanja, koja možda ne bi trebalo otvoriti, onda su obmanuti od strane pacijenta“, kaže za Portal Analitika direktor Nebojša Kavarić. On objašnjava da su izabrani ljekari stalno podvrguniti raznim kontrolama tim prije što imaju jako veliki broj pritužbi poslodavaca.
Dr Kavarić ukazuje na činjenicu da ljekari ne biraju svoje pacijente i dodaje su pravili analizu da li neki ljekari propisuju značajno više bolovanja od svojih kolega.
„Došli smo, recimo, do podatka da jedan ljekar daje više bolovanja zato što je kod njega najveći broj radnika KAP-a koji zbog specifičnosti posla često imaju odredjena zdravstvena oboljenja“, objašnjava Kavarić, napominjući da su primijetili da neki mlađi ljekari prave tehničke propuste prilikom odobravanja bolovanja, ali je sve to stvar, kako je rekao, „neiskustva koje se u hodu rješava”.
Prinudni poslovi: Poslodavci se često žale da radnici uzimaju bolovanja, a da svi znaju da u tom periodu rade neke druge honorarne poslove. Dr Kavarić kaže da su provjeravali i takve slučajeve, ali i zaključili da su ti ljudi, najčešće, zaista bolesni ali i - primorani da rade zbog teške materijalne situacije.
„Neki ljudi imaju određene hronične bolesti ali i velike materijalne probleme, tako da se dešava da oni rade i pored toga što bi trebali da leže kući. Dešava se da uzmu bolovanje kada nađu neki dodatni honorarni posao, a oni bi to bolovanje svakako mogli dobiti bilo kada i onda ispada da je ljekar zloupotrijebio pravo na bolovanje“, objašnjava Kavarić.
On tvrdi i da pacijenti često pokušavaju da obmanu ljekare.
“Dešava se, recimo, da neki pacijet kome treba bolovanje dođe kod doktora i kaže da ima bol u predjelu srca ili da mu se vrti u glavi, a da ljekar ne može da zaista ustanovi o čemu se radi dok se ne urade laboratorijske analize. To je nečasno, neetički; a dešavalo se i da pacijenti podmetnu nalaze. Radi o zloupotrebi ljekara od strane pacijenta i to je mnogo učestalije“, ocjenjuje Kavarić navodeći da kao što pacijent treba da vjeruje svom doktoru, tako i ljekar u osnovi treba da vjeruje pacijentu, a ne da da odmah sumnja u obmane.
Kavarić ima zamjerke i na ponašanje poslodavaca. Često dolaze da se interesuju za bolovanja svojih radnika ali oni treba da znaju da je pravo na zdravstevnu zaštitu - iz kojeg proizilazi i privremena spriječenost za rad - ustavno pravo i da oni nemaju pravo da zovu i provjeravaju ljekare, jer ti ljekari ne smiju dati informacije o zdravstvenom stanju svojih pacijenata. „To je protivzakonito, ali i to se pokušava“, kaže Kavarić i dodaje da bi i poslodavaci često da se oslobode radnika koji su dobili neku vrstu invaliditeta i koji mogu često da koriste bolovanja.
Druga strana priče o dodatnim poslovima: No, ne dovijavaju se baš svi kako da doskoče zakonu.
Ima i druga strana priče: često radnici na bolovanja ne idu jer ne mogu sebi da priušte da im se za mjesec dana odbije 30 odsto od male zarade od koje inače žive. Portalu Analitika je u nezvaničnim razgovorima rečeno da poslodavci progledaju kroz prste kada je dijete bolesno, pa radnice ne otvaraju bolovanja, već se posao nadoknadi na neki drugi način. Dešava se i da radnici dolaze na posao sa izuzetnom temperaturom.
Kako bi se konačno utvrdila puna istina i ustanovilo ko je odgovoran što onda ima ovoliko bolovanja, u oktobru je formirana radna grupa koju čine poslodavci, sindikati i nadležni državni organi. Očekuje se potpisivanje Protokola.
Ali, sva je prilika, nije problem u propisima, već u njihovoj ne(primjeni), na svim adresama.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
