Zamjenica višeg državnog tužioca Suzana Milić ostala je pri navodima optužnice. Ona je kazala da je nesporno dokazano da je Bujić počinio krivično djelo ubistvo i da je sa tri hica iz revolvera usmrtio Ljubomira, a zatim sa dva i njegovog brata Dejana Gojačanina.
- U istrazi kod tužioca Bujić je izjavio da je bio isprovociran, te da mu se Ljubomir obraćao povišenim tonom, govoreći mu da bi ubio njegovog brata Luku da ga nijesu zadržali. Bujić je u odbrani naveo da ga je to uznemirilo. Ovakva odbrana je sračunata na izbjegavanje krivice, jer nema uporišta u dokazima – rekla je ona.
Pozvala se na svjedoke koji su na sudu rekli da su se Ljubomir i Šćepan Bujić pozdravili i poljubili.
- Niko do svjedoka nije izjavio da je Ljubomir rekao da bi ubio Bujićevog brata – naglasila je ona i dodala da u tom momentu niko od Bujićeve porodice nije bio ugrožen.
Prema njenim riječima, Bujić je, na iznenađenje svih, nepotrebno potegao revolver, jer mu nije prijetila opasnost.
Kazala je i da braća Gojačanin nijesu bili naoružani, te da nijesu napali Bujića. Predložila je da mu sud izrekne najdužu zakonsku kaznu.
Branioci Šćepana Bujića, advokati Zoran Piperović i Danilo Mićović kazali su da od suđenja, ali i od samog događaja, njihov branjenik bio „unaprijed osuđen i izložen medijskom i svakom drugom linču“.
- Od samog početka jedna NVO, nezavisno od toga da li je ili nije opravdano formirana, krenula je u neviđenu javnu i medijsku diskreditaciju našeg branjenika. Kod Šćepana Bujića prezumpcija nevinosti je umrla. Nije postojala. Postojao je samo spisak naziva koji je eksploatisan do iznemoglosti i koji je preparirao javno mnjenje Crne Gore, a time i uticao na sam tok postupka. Šćepan Bujić je bio nemilosrdni ubica, dželat, krvnik. U toj zagušljivoj buci, nezavisno od posljedice krivičnog djela, odista je bilo teško svima u krivičnom postupku – kazali su Bujićevi branioci.
Podsjetili su da su i oni od početka ovog procesa bili izloženi uvredama i podsjetili da i danas na sajtu NVO „Društvo braće Gojačanin“ pored slike pokojne braće stoje i njihove fotografije.
- Od samog početka suđenja Šćepan Bujić za dio crnogorske javnosti i za oštećenu porodicu za koju imamo razumijevanja nije bio optuženi, već monstrum kojem ne treba suditi, za šta nemamo razumijevanja. A branioci obične bitange koje pomažu monstrumu – naveli su oni u završnoj riječi.
Kategorični su da je sve vrijeme u „atmosferi hajke“ vođena i istraga i okončan glavni pretres, s ciljem da se napravi pritisak na sud.
- Uprkos tome što je stvoren utisak da je naš branjenik kritičnog dana ušao u lokal i pucao jer mu se moglo, iz čista mira, nije bilo tako – kategorični su advokati.
Pozvali su se na svjedočenja i na video zapis iz lokala u kojem su braća ubijena, ističući da se ne poklapaju sa navodima optužbe. Istakli su da Bujić nije znao da su braća Gojačanin u lokalu, da nije znao da je njegov mlađi brat imao obračun sa jednim od njih te da su se on i Ljubomir Gojačanin poljubili kada je ovaj došao u kafić.
Podsjetili su na odbranu svog klijenta koji je kazao da mu je Ljubomir tu ispričao kako je udario njegovog mlađeg brata i da ga je provocirao, te da je pištolj izvadio nadajući se da će to uplašiti Ljubomira Gojačanina.
Oni su katgeorični da je Bujić napadnut i da nije isprovocirao tragični konflikt, te da nije pucao iz čista mira.
- Stav odbrane je da je Bujić postupao u odnosu na Ljubomira shodno članu 10 stav 1 i 2 KZ-a ili shodno članu 3 jer je možda eventualno prekoračio granice nužne odbrane – smatraju oni.
Podsjetili su i na odrastanje Šćepana Bujića koji je bio svjedok obračuna u kojem je ranjena njegova majka, kasnije u pubertetu i svjedok obračuna u kojem je ranjen njegov otac.
Oni su izrazili očekivanje da će sud prilikom izricanja kazne uzeti u obzir sve okolnosti događaja.
Zastupnik porodice Gojačanin, advokat Srđan Lješković ocijenio je da je krivično djelo koje se Bujiću stavlja na teret u potpunosti dokazano, ali je za zločin na odgovornost pozvao i pravosuđe i policiju.
Naglasio je da „hladnokrvnost bezumnog čina, nezabilježenog u novijoj istoriji Crne Gore opominje i govori da smo kao zajednica, društvo i pravna država zatajili“.
- O Bujiću znamo da je imao policijski dosije, u kojem ima krivičnih djela sa elementima nasilja, da je kod njega pronađen neregistrovani revolver i hrpa metaka, znamo da je sumnjičen za pokušaj ubistva. Ali ne znamo ono najvažnije – zašto je Bujić i pored takvih krivičnih djela bio na slobodi, a ne u zatvoru i koje u pravosudno-tužilačko-policijskom trouglu zatajio. Ko je uz njega odgovoran za smrt Dejana i Ljubomira Gojačanina – upitao je Lješković.
On je kategoričan da je Bujić ubitvo počinio hladnokrvno i smišljeno.
- Ljubomir nije inicirao svađu, već je samo razgovarao sa Bujićem. Nije napravio nijedan pokret da izazove svađu, nije uputio nijednu ružnu riječ optuženom da bi ga izazvao, nije se ponašao grubo, drsko, nije mu uputio nijedan ružan pogled ili pak napravio grimasu, da bi to optuženi mogao protumačiti kao provokaciju ili napad na njega – smatra Lješković.
Zastupnik porodice Gojačanin je istakao da je Bujić bio svjestan svog djela i htio izvršenje, postupajući sa direktnim umišljajem.
- Bujić je došao u klub sa jasnom namjerom da ubije braću Gojačin i tako se osveti za šamar nansen njegovom mlađem bratu – kazao je on.
Lješković smatra da bi zločin bio spriječen da su Uprava policije i nadležno osnovno državno tužilaštvo u Baru radili svoj posao i sprovodili zakon.
- Danas bi Dejan i Ljubomir bili živi, a Šćepan Bujić ne bi sjedio na optuženičkoj klupi i bio optužen za najteže krivično djelo – nagalsio je on.
Šćepan Bujić je braću Gojačanin ubio 15. februara prošle godine u bilijar klubu „Mr Oto“, u Baru. Ubistvu je prethodila svađa sa jednim od braće. Na suđenju je kazao da mu je žao zbog svega i da nije imao namjeru da ih ubije.
(PA)
