Četiri studenta sa ovog univerziteta pozabavili su se ovom temom i otkrili da se nauka iza ovog zaštitnog principa uveliko koristi na Zemlji.
Oni su svoje otkriće objavili u „Žurnalu specijalne fizike“ koji objavljuje odjeljenje za fiziku i astronomiju univerziteta.
U filmovima svemirske brodove štiti zaštitno polje koje odbija neprijateljsku lasersku paljbu. Studenti su pretpostavili da bi se koristilo polje od supervrele plazme, koje je na mjestu držalo magnetno polje oko broda.
Što je plazma gušća, to bi bila viša frekvencija elektromagnetnog talasa (ili radijacije lasera) koja bi bila odbijena.
Ovaj princip već može biti viđen u radio-komunikacijama „preko horizonta“ koje se koriste decenijama i u ranim radarskim sistemima.
„Zemljinu atmosferu čini nekoliko specifičnih slojeva, od kojih je jedan jonosfera. Jonosfera je plazma i prostire se na visini od 50 kilometara iznad Zemljine površine do ivica svemira“, izjavio je student Aleksander Tut.
„Baš kao i plazma opisana u našem radu, ona odbija određene frekvencije elektromagnetne radijacije“, dodao je.
Bilo bi potrebno jako magnetno polje kako bi se stvorio pritisak koji bi držao plazmu na mjestu, a studenti su izračunali da potrebna snaga magneta može da se generiše, ali bi bio potreban ogroman izvor energije koji bi ograničio slobodan prostor na brodu.
Još jedan veliki problem jeste to što bi štit dizajniran da odbija svjetlosnu radijaciju spriječio dolazak svjetlosti do pilota, što bi ga učinilo efektivno slijepim.
Studenti smatraju da bi ultraljubičasta kamera bila bolja alternativa, jer je UV radijacija van frekvencije svjetlosne radijacije.
Telegraph.uk
