- Za mene je kosovsko pitanje riješeno. To znači da ono više ne postoji kao južna srpska pokrajina. Vašoj generaciji savjetujem da ne trošite snagu na kosovsko pitanje, jer je istorija to riješila mimo vas – poručio je bivši predsednik Savezne Republike Jugoslavije i podsjetio da je prvi izašao u javnost, još šezdesetih, s idejom o podjeli Kosova, ali da ona nije prošla.
On se u opširnom razgovoru, objavljenom na 14 strana u prazničnom dvobroju ovog nedeljnika, osvrnuo i na Prvi svjetski rat, opisan u njegovom romanu “Vreme smrti”.
- Ako u jednom ratu izgubimo 60 odsto muškaraca, kao što se nama desilo, ako se jedna zemlja tako razori i opljačka kao Srbija, onda taj rat ne može da se slavi – kako se to danas slavi – samo kao pobjeda – kazao je Ćosić.
- Mi više ne smijemo da ratujemo. Nemamo biološki, a više ni patriotski potencijal. Verujem da je mir jedini uslov našeg postojanja. Ima mnogo sličnosti u postupcima, ultimatumima i odnosu evropskih sila prema Srbiji 1914. i 1941. Naravno, niko nam ne postavlja ratne ultimatume, ali mislim da su danas ti pritisci perfidniji u svojoj metodologiji, jer se prenose na ekonomsku sferu, na celokupan život naroda. I da se taj pritisak podnese ili umanji, neophodno je svim silama raditi na novim savezništvima – tvrdi on.
On smatra da jedini realni saveznik Srbije danas može da bude samo Putin, i to dok je “putinovac”, dok je Angela Merkel previše agresivna i prema Srbima “nastupa sa revanšističkom strašću“.
Ćosić je poručio da teško žali za odlaskom i ubistvom Zorana Đinđića.
- Mislim da je to doista koban čin za sudbinu Srbije. Mi nemamo tako darovitog čoveka u politici, čoveka te inteligencije, tog obrazovanja, te vrednoće – kaže on.
Na pitanje da li se nadao da će intelektualac poput Borisa Tadića dobro voditi državu, Ćosić je odgovorio da je želja za popularnošću bila ograničavajuća sila za Tadićev uspješan rad.
- On nije uvažio politiku svoga oca i moju – ocijenio je Ćosić. On i danas tvrdi da nije mogao da odbije da uđe u politiku.
- Prosto sam morao da se prihvatim te dužnosti, iako je ona bila apsolutno protiv mene kao pisca, u sukobu s mojim osjećanjima i s mojom ambicijom. Znao sam da je cijena izuzetno velika i da ću na neki način prestati da budem pisac. I negativna percepcija Dobrice Ćosića kao pisca, posebno kod mladih generacija, počinje od trenutka kada sam postao predsjednik, kada sam postao čovjek vlasti, mada sam 20 godina pre toga bio disident s najvećim policijskim dosijeom – rekao je Ćosić za Nedeljnik.
(telegraf.rs)
