„Nekada ste na policama imali dva ili tri hljeba i nešto kifli, a danas je ponuda zaista velika i svaki kupac može naći nešto za sebe, a posebno je važno da se nude zdraviji integralni hljebovi. Pravi integralni hljeb se radi ručno i tu je prednost zanatskih pekara, kaže za Portal Analitika predsjednik Udruženja pekara „Tradicija“ Svetozar Radonjić.
Kaže da broj od oko 900 članova udruženja nije stalan jer, kako se to dešava u proizvodnji, jedni se zatvaraju, drugi otvaraju, ali u svakom slučaju u pitanju je respektabilan broj onih koji su se opredjelili za proizvodnju ne samo hljeba i peciva, već i kora za pitu, kolača, pica, svega onog što se pravi od brašna, a što je uvijek traženo, kaže Radonjić.
Upitan zar broj od 900 manjih pekara nije prevelik za prilično malo tržište Crne Gore, sagovornik Portala Analitika kaže da nije i da će se vjerovatno otvarati još, posebno ako krene izvoz.
"Albanija je zainteresovana za naše proizvode, zatim BiH, i Hrvatska, u Srbiju se već izvozi. Važno je da se tome posvetimo i radimo kvalitetno, ali čini se da je najvažnije da sašuvamo domaće sorte žitarica. Nema kukuruznog kvalitetnog hljeba bez kukuruza iz Bjelopavlića, od hibrida se ne dobar hljeb", ističe Radonjić.
Bijeli još uvijek najtraženiji: Na konstataciju da se ipak najviše kupuje bijeli hljeb i da je on najčešće na policama, da li zbog cijene ili nečeg drugog, naš sagovornik kaže da hljeb jeste svojevrstan indikator krize.
"U pitanju su i navike, ne samo cijena, i iako se danas sve više govori zdravoj hrani i preporučuju integralni hljebovi i peciva ljudi imaju naviku da kupuju bijeli hljeb", kaže Radonjić.
„Za dobar hljeb potrebno je dobro brašno i zato je važno da proizvodimo svoje žitarice. Mlin Roćenović u Dragovoljićima kod Nikšića melje žito na tradicionalan način i od takvih sirovina se dobija kvalitetan hljeb, to je pravi recept", objašnjava sagovornik Portala Analitika.
On naglašava da se danas stalno govori crni hljeb, ali da takav hljeb ustvari ne postoji, već je to polubjeli.
"Sjećam se u Titovo vrijeme je morala biti proizvedena određena količina polubjelog. To im je poručio rekavši pecite vi bjelog koliko hoćete, ali morate proizvesti 40 odsto polubijelog. Zato smo u Agroviti napravili polubjeli hljeb tito. Zašto tito, pa zato jer je u pitanju tip brašna 850, a tu je i prirodan kvasac i morska ulcinjska so. U hljeb ne smiješ staviti kamenu so", priča Radonjić.
Kaže da se u hljeb danas stavljaju i boje, zbog čega crni ima tamniju boju, a u suštini je u pitanju polubijeli. Tu su i drugi aditivi koji se koriste u pekarstvu i oni su najmanje škodljivi, a jedan od njih je vitamin C. na sreću, aditivi se malo koriste, a u integralnim hljebovima oni se i ne mogu koristiti.
"Pravom inegralnom hljebu je najveći aditiv kvalitetno brašno, ljudska ruka, i peć. Problem je samo što Crnogorci ne vole da idu u pekare", kaže Radonjić.
No, to je tema za neku drugu priču.
S.K.
foto: coolinarika.com, informeri.com
