Stručni tim uradio je Elaborat kulturnih vrijednosti što je preduslov da Kult Svetog Vladimira bude upisan u Registar kulturnih dobara Crne Gore. Kako saznaje Portal Analitika u dokumentu stoji da metalna crkva na Rumiji, koju je Srpska pravoslavna crkva postavila 2005. godine, devastira ovo nematerijalno kulturno dobro i kao predlog mjera njegove zaštite preporučuje se da metalna crkva bude uklonjena.
Stručnjaci smatraju da Vladimirov kult ima sve one elemente koji ga preporučuju da postane zaštićeno dobro: utemeljen je na hiljadugodišnjim istorijskim faktima, na dramatičnoj ljubavi i smrti Vladimira i Kosare, na predanju o čudotvornim moštima Sv. Vladimira, na običaju iznošenja Vladimirovog krsta na vrh Rumije, na suživotu i toleranciji tri vjere, na porodičnoj tradiciji Androvića kroz čuvanje i iznošenje krsta, na crkvi u Veljim Mikulićima, na Kosarinom bunaru u Ostrosu, na obrednom mjestu na vrhu Rumije, na ljekovitoj travi sa njenih padina.
Radeći na Elaboratu kulturnih vrijednosti- dokumentu na osnovu kog će kult Uprava za zaštitu kulturnih dobara upisati u Registar zaštićene nematerijalne baštine Crne Gore- stručnjaci su evidentirali i promjene koje je doživjela živa tradicuja Vladimiru u čast.
Nekada je procesija izgledala ovako: Svake godine na Trojičin dan odvijao se običaj iznošenja Vladimirovog krsta na vrh Rumije i u njemu su učestvovali pripadnici sve tri vjere – pravoslavne, katoličke i islamske, a u novijim vremenima, učešće su su znali uzeti i pripadnici romske populacije. Dan prije Trojičina dana oni su u popodnevnim časovima dolazili u Velje Mikuliće, nakon čega se u ponoć, pucnjem, označavao momenat polaska na vrh Rumije. Na čelu je bio krst Svetog Vladimira u rukama njegovog čuvara, člana porodice Andrović, iza njega je išao sveštenik, a onda ostali. Dobro se vodilo računa da niko iz kolone ne istupi ispred krsta, jer se to smatralo lošim znakom. Učesnici povorke idu pjevajući: „Krste nosim, Boga molim, Gospodi pomiluj.“ Nekada je uz krst išao barjaktar Mrkojevića, musliman, noseći barjak u lijevoj i isukani nož u desnoj ruci, spreman da brani krst, ako bi neko pokušao da ga otme.
Po povratku sa planine brala čuvena „trava od Rumije“, čijem su korijenju pridavana ljekovita i magijska svojstva. Momci i đevojke su se zatim okupljali na zaravni Dolac, 300 metara udaljenoj od vrha Rumije. Tu bi se, uz pjesmu i igru, održavala seoska nadmetanja u skoku u dalj, trčanju, bacanju kamena s ramena, i „gađanju biljege.“ Nastavak svetkovine je bio ispred crkve Sv. Nikole u Mikulićima, negdje iza podneva, kada je održavano i bogosluženje, uz litiju. Potom se išlo na izvor Pitin, oko pola kilometra udaljenosti od crkve Sv. Nikole, gdje je „zakrštavana vodica“. Narodno veselje se odvijalo do kasno u noć, u kući Androvića, čuvara Vladimirovog krsta.
Danas: Povorka sada kreće od takozvane Ruske crkve, odnosno, crkve Svetog Sergeja Radošeskog u Veljim Mikulićima, a ne kao nekada, ispred crkve Svetog Nikole u Veljim Mikulićima. Krst na vrhu Rumije ne čeka prve zrake sunca pod vedrim nebom, već se unosi u crkvu. Sama procesija iznošenja Vladimirovog krsta na vrh Rumije ne prati tradicionalni redosljed, već se učesnici „takmiče“ ko će prvi izaći na vrh planine, pa Androvići, iz bojazni za sigurnost krsta, ne nose ga više u ruci, već u torbici, do izlaska na vrh“. Takođe, nakon postavljanja metalne crkve od strane SPC na Rumiju gotovo da ne izlaze pripadnici ostalih vjera kao nekada.
Prema mišljenju stručnog tima procesija je dio kulta posvećenog čuvenom Vladimiru, dukljanskom vladaru, knezu i svecu, koji je vladao Dukljom negdje od 990. do 1016. godine. Tu su se splele legenda i istorija, priča o stradanju i ljubavi, čudesnim svetačkim moćima, o zajedništvu, jer je Vladimir živio u doba prije podjele hrišćanstva. Priča je to i o nevjerovatnom putu njegovih moštiju od Prespe do Prečiste Krajinske, pa onda do Drača, čiji je postao zaštitnik. Išle su one i do Šin Đona kod Elbasana, a danas su u Tirani u crkvi njemu posvećenoj.
Crmnički oro biće zaštićen:Inače, tokom ove godine očekuje se valorizacija šest nematerijalnih dobara i to odmah po okončanju procesa revalorizacije kulturnih dobara, koji je u završnoj fazi.
Među njima prioritet će imati Crnogorski/Crmnički oro, kao značajan, održiv i istorijski vrijedan dio tradicionalne crnogorske igre i pjesme. Tim prije, što ova inicijativa, kao saznaje Portal Analitika, spada u one koje je Uprava dobila odmah po osnivanju, ali, zbog drugih prioriteta u radu Uprave, čekala je sve do sada. Podsjetimo, inicijativu je podnio FOMOS Montenegro, odnosno njegov predsjednik Predrag Malbaša.
Pored Crmničkog ora biće zaštićeno i Predanje o Pavi i Ahmet Paši, Pavino Polje, Legenda o vili Alkimi i postanku Kotora, Legenda o nesrećnoj ljubavi Peraštanke Katice Kalfić i francuskog vojnika, Vještina izrade Dobrotske torte, i Legenda o tri sestre, Prčanj.
foto: danube-cooperation.com
