Sjajni italijanski plejmejker je posebno poglavlje posvetio "potresnom" porazu u finalu Lige šampiona od Liverpula u vrijeme dok je nosio dres Milana. "Roso-neri" su te nezaboravne istambulske večeri 2005. godine izgubili "klempavi trofej" uprkos vođstvu od 3:0, prenose engleski mediji.
O tome kako su se Pirlo i većina tadašnjih igrača italijanskog kluba osjećali poslije te košmarne noći, svedoče njegove riječi mnogo godina poslije i one vrlo jasno svedoče o strašnoj težini trenutka poslije nestvarnog poraza...
- Poslije toga sam ozbiljno razmišljao da prekinem sa fudbalom, jer poslije Istanbula ništa više nije imalo smisla. To finale me je potpuno savladalo. Kada je ta tortura od utakmice završena, otišli smo u svlačionicu i tamo sjedjeli i izgledali kao gomila idiota. Nijesmo mogli da pričamo, da se pomjeramo...
Pirlo kaže da se te večeri, u danima i neđeljama poslije nije osjećao kao muškarac...
- Psihički su nas uništili. Već u toj početnoj fazi, odmah poslije meča, to je bilo očigledno. I samo se pogoršalo kasnije kako je vrijeme prolazilo. Insomnija, bes, depresija, osjećaj ništavila... Izmislili smo novu bolest koja se prepoznaje po nekoliko simptoma i zove se "istambulski sindrom". Nijesam se poslije toga osjećao kao igrač i to je bilo dovoljno razarajuće. Što je još gore, nijesam se osjećao ni kao muškarac. Odjednom, fudbal je postao najmanje važan baš zbog toga što je zapravo najvažniji i to je veoma bolna kontradiktornost. Nijesam smio da se pogledam u ogledalo, jer sam se bojao svog odraza. Jedino moguće rješenje u tom trenutku bilo je da završim karijeru, ali kakvo bi to tek nečasno povlačenje bilo. Zbog onoga što smo kao tim dopuštili, trebalo je da se svi uhvatimo za ruke i izvršimo masovno samoubistvo skokom sa mosta na Bosforu - više nego slikovito opisao je Pirlo osjećaj očaja poslije neuspjeha protiv Liverpula. (sportal)
