Različiti izvođači i repertoari privukli su, zaista, različitu publiku. Selektor festivala i prvi čovjek Muzičkog centra Crne Gore Žarko Mirković tim povodom kaže:
- Generalno, o publici uvijek mislim sve najbolje. Publika je nešto ili neko zbog koga radimo naš posao. I kako god oni reagovali, oni jesu u pravu. Sad, pitanje je koliko publika ima predznanje o onome što sluša, koliko zna da cijeni napor ljudi koji su na sceni, različitost interpretacija koje su im možda poznate i zahtjevnost djela koja se izvode. Najpopularnija djela nisu obično najzahtjevnija djela.
Kao ilustraciju, on navodi Betovenovu Simfoniju br. 3 „Eroika“ kojom je CSO otvorio posljednje veče 13. A tempa - izuzetno djelo koje traje 50 minuta.
- Ono je, na neki način, bilo u sjenci Koncerta za klavir i orkestar br. 1 Čajkovskog, i to po više parametara: ima solista, popularan je sam po sebi i ima tematiku koja plijeni publiku, uz dodatni zvuk klavira. Ali, misim da se sa svakim koncertom potvrđuje da se sa CSO radi krajnje ozbiljno i da je to profesionalni ansambl koji radi sa velikim hendikepom, kakav je ova sala, i zvučao bi neuporedivo bolje u normalnim uslovima. Još jednom da ponovim da se svi zajedno - i publika, i CSO, i mi ostali – nadamo tim novim koncertnim prostorima.
Švajcarski pijanista Konstantin Lifšic izuzetno je zadovoljan nastupom pred publikom u Podgorici. Na veliki aplauz koji je zavrijedio, odgovorio je izvođenjem dva bisa, i to Šumanovih Romansi.- Publika u Podgorici bila je divna. Crnogorski simfonijski orkestar nije mnogo manji od orkestara sa kojima inače nastupam. Saradnja sa njima na sceni bila je veoma prijatna. Takođe, novi klaviri su odlični. Čujem i da ćete uskoro dobiti novu koncertnu salu. Iskreno se nadam da ću ponovo nastupati u Podgorici, na solo koncertu ili u saradnji sa CSO, upravo u toj sali – kazao je posljednji solo izvođač sinoć zatvorenog 13. A tempa.
Kako sugeriše moto ovogodišnjeg festivala „Umjetnici i klaviri“, uz značajne umjetnike podgorička publika je prvi put bila u prilici da čuje zvuk dva „Stenveja“, klavira izuzetne vrijednosti koji će dobiti pravi „dom“ u budućoj zgradi MCCG. I umjetnici su istakli da je bio doživljaj svirati na njima, čak i u slabo akustičnoj sali CNP-a.
- Kada su se klaviri birali prije šest godina, bio je mali tim koji su činili pijanista Saša Madžar, Mario Bjelanović i ja. Znali smo da smo odabrali dobre klavire. Ali, dok god Simon Trpčeski nije završio prvu kompoziciju koju je svirao – jedan od Bramsovih Intermeca – i to na fenomenalan način, svi smo pomalo strepjeli. Jasno je bilo od prvih tonova da je, i u jednom i u drugom slučaju, riječ o instrumentima koji su dragocjenost. Na žalost, oni odmah idu u depo, jer treba da ih čuvamo i njegujemo onako kako ti instrumenti zaslužuju, da bi služili svrsi za koju smo ih kupili, na zadovoljstvo i umjetnika i publike.
O klavirima se, kako ističe Mirković, posebno vodilo računa kada su prvi put trebali da se nađu pred publikom. Za tu priliku su pozvali upravo Bjelanovića, štimera i dugogodišnjeg saradnika „Stenveja“, kako bi bio pratio sve što se sa klavirima događa i ujedno promovisao dio održavanja klavira.- Gavrilo Radunović je jedini crnogorski školovani štimer. Završio je školu u Le Manu zahvaljujući stipendiji koja je obezbijeđena preko Muzičkog centra, a ranije je diplomirao na Muzičkoj akademiji. On je glavni zadužen da održava instrumente u MCCG. Dakle, imamo sve uslove, a uskoro ćemo imati i alate da ta dva instrumenta budu sačuvana na najbolji mogući način – navodi direktor MCCG.
Mirković takođe najavljuje neke od budućih planova institucije na čijem je čelu.
- Dvije sale projektovane za budući MCCG imaće mogućnost studijskog snimanja, tako da računamo da će za klasičnu muziku, i kao naš dio posla, muzička produkcija biti jedna od stvari koju ćemo raditi redovno. Sa takvom infrastrukturom, ovakva dva klavira i prostorom koji će biti dobar, ako se završi kako smo planirani, sa ansamblom koji je tu, računamo da ćemo i taj dio posla muzičke produkcije moći razviti u mjeri koja odgovara našim mogućnostima – zaključuje on.
Podsjećamo, festival A tempo prvi put je priređen krajem 2001. godine u Crnogorskom narodnom pozorištu, kao dio muzičkog programa te kuće, i takođe je bio posvećen pijanistima. Do ovogodišnjeg, 13. izdanja, organizaciji se priključio Muzički centar Crne Gore.
K.J.
