Ministarstvu pravde je, samo u posljednje dvije godine, dostavljeno 294 zahtjeva po osnovu naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, od čega je u 2012. godini podnešeno čak 172 zahtjeva, dok je u 2013. godini taj broj nešto manji - 122.
Iako bi ove cifre bile impozantne i za mnogo veći sistem nego što je crnogorski, jednistvena evidencija o broju zahtjeva i ukupnoj visini novčane naknade koja je izdvojena po ovom osnovu ne postoji.
Vrhovni sud Crne Gore, na čiju adresu završi većina zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, umjesto objedinjavanja podataka i analize onoga što očigledno ukazuje na probleme našeg pravosuđa, o broju predmeta i novčanim sredstvima koje su izdvojena za naknade nema nikave podatke.
Međutim, i bez postojanja ozbiljnijeg interesovanja državnih organa za ovaj problem, očigledno je da veliki broj zahtjeva ove vrste govori da se pritvor u početnim fazama postupka određuje olako i neutemeljeno.
Isprepadani medijima: Za advokata Nikolu Martinovića cifra od skoro 300 zahtjeva za naknadu zbog neosnovanog lišavanja slobode u dvije godine je veoma veliki broj.
Martinović je u izjavi za Portal Analitika kazao da, prije svega „treba imati na umu da i mediji podstiču određivanje pritvora“.
-To se čini čak i onda kad tome nema mjesta. Suština je da se u prvoj fazi postupka ljudima olako određuje pritvor iako nije potreban čak i onda kad je to očigledno protivzakonito. Ali, to se vrlo često radi pod pritiskom jer mediji te stvari podignu na veoma visok nivo – ističe Martinović, naglašavajući da je u tom slučaju potpuno prirodno da ljudi upute zahtjev za naknadu štete za vrijeme koje su neosnovano proveli u pritvoru.
- Da bi spriječili tu praksu, morate određivati protvor zakonito, bez uticaja medija, politike i bilo kakvih drugih spoljašnjih uticaja. Tužilaštvo i sudstvo treba da budu relaksirani ali oni su isprepadani, pa kažu da je bolje da odredimo pritvor nego da nam poslije pišu kako smo puštili kriminal – kazao je Martinović.
Naslovi koji se pojavljuju u crnogorski štampanima medijima čak i prije nego predmet i dođe do suda, tipa – U slučaju Telekom bilo korupcije, Početak obračuna sa kriminalom, Pronevjerio ..., Ojadio radnike, Pokrao... Umjesto sudija kritikuje medije, nijesu reijetkost, ali je nedopustivo da budu izgovor za pogrešne odluke sudova.
Ako loše procjene postoje, onda je nužno voditi evidenciju i barem konstatovati problem a u konkretnom slučaju - neosnovanog lišavanja slobode i zadržavanja u pritvoru - takav pristup očito ne postoji. A oni koji su najodgovorniji - žmure pred problemom.
Parcijalni podaci: Ministarstvo pravde primarno je nadležano za evidetiranje žalbi na neosnovano lišavanje slobode i držanja u privoru, jer se prije eventualnog podnošenja tužbe sudu za naknadu štete, oštećeni mora obratiti toj instituciji u pokušaju da se dođe do vansudskog poravnanja.
Iako na osnovu toga, Ministarstvo može da da realan podatak o broj zahtjeva koji pristignu, pitanje konkretne cifre na ime naknada ove vrste ostaje misterija.
Konkretnu sumu novca od Ministarstva pravde dobili smo samo za 2013. godinu kada je, kako su precizirali, isplaćeno 52.670 eura po osnovu naknada za neosnovano lišavanje slobode.
Međutim, pitanje je koliko cifra od nešto preko 52 hiljade eura, oslikava realno stanje s obzirom da su isplate koje ministarstvo vrši limitirane budžetom i da većina slučajeva ove vrste završi pred sudom.
Advokat Nikola Marinović ističe da Ministarstvo pravde uvijek nudi manji iznos nego što bi sud dosudio tako da veliki broj prijava samo prođe kroz Ministarstvo i svoj epilog dobija - na sudu.
- Naš zakon podrazumijeva da se obratite Ministarstvu pravde da pokušate to vansudski da riješite. Međutim, Ministarstvo pravde vam uvijek ponudi iznos koji je manji od onoga što bi sud dosudio tako da veliki broj tih zahtjeva završi na sudu i sud dosuđuje mnogo veće naknade nego što to ministarstvo ponudi - rekao je Martinović za Portal Analitika.
Slučaj Vulević i nezainteresovanost suda: Da je novčani iznos po sudskim presudama mnogo veći nego onaj koji isplatili Ministarstvo pravde potvrđuje i slučaja Beranca Vuka Vulevića. On je krajem 2013. dobio presudu po kojoj je država družna da mu isplati 30 hiljada eura zbog neosnovanog lišavanja slobode u slučaju ubistva Faiza Kadrića u Švajcarskoj. Vuleviću je dosuđeno još 126 hilajda eura odštete ali ta presuda nije postala pravosnažna.
Suma koja je dosuđena Vuleviću i koja treba da mu bude ispalćena višestruko je veća od iznosa svih nadoknada koje je Ministarstvo pravde isplatilo u 2013. godini!
I pored takvih podataka, Vrhovni sud Crne Gore, kako su iz te insistucije saopštili Portalu Analitika, ne raspolaže podacima o tome koliko je zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišavanja slobode dospjelo do suda i koliki je novčani iznos dosuđenih nadoknada.
Međutim, da su sudovi mnogo izdašniji dokazuju i kokretne tarife koje smo dobili iz Ministarstva pravde.
Cifre govore da se zadržavanje u pritvoru mnogo više košta kad oštećeni dođe pred sud nego kad se odluči na vansudsku nagodbu.
Prema tarifama Ministarstva pravde za mjesec dana neosnovanog lišenja slobode opredijeljen je iznos od 1.800 do 2.000 eura, za lica koja nijesu ranije osuđivana, za lica koja su ranije osuđivana prvi put opredjeljuje se iznos od 1.800 eura. Za lica koja su više puta osuđivana - u zavisnosti od krivičnog djela opredjeljuje se iznos od 600 do 1.500 eura za slučajeve kada je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja ili je optužba odbijena usled odustanka državnog tužioca od daljeg krivičnog gonjenja.
Sudovi, sa druge strane, u predmetima za mjesec dana neosnovanog lišenja slobode opredjeljuju odštetu u rasponu od 3.000 do 4.000 eura.
Pritisci ili nedostatak integriteta: Jedina instituciija koja se iole ozbiljno bavi problemom naknada za neosnovano lišavanje slobode je - Ministarstvo pravde.
S obzirom na to da Vrhovni sud Crne Gore ne vodi evidenciju o visini nadoknada, konačni iznos novca koji se na osnovu toga izdvaja iz budžeta - ostaje misterija. Odsustvo podataka, analize problema i jedinstvene evidencije u sudovima Crne Gore i Ministarstvu pravde govori da se ovom i te kakao važnom problemu ne pridaje dovoljno pažnje.
Veliki broj pritužbi ukazuje prije svega na dva problema - da se pravosudni sistem nalazi pod konstantnim pritiskom javnosti i medija, ali i organa EU u svijetlu otvaranja poglavlja 23 i 24 i da sa tim pritiskom ne može da se nosi. Dadako, niko ne osporava činjenicu da mediji veoma često donose presude i prije nego što je slučaj i počeo, da postoje pritisci javnog mnjenja, Evropske unije oko zadovoljavanja kriterijuma još i mnogo prije otvaranja poglavlja 23 i 24. Ali, očito da - „sve u cilju daljih evropskih integracija“ - o tome neuputno govoriti.
I tako se krug zatvara, a novac odliva iz državne kase. I sve dok tužilaštvo i sudstvo ne budu imali dodoljno integriteta da se suprotstave spekulacijama medija i javnog mnjenja nećemo moći da kažemo da imamo nezavisno i objektivno sudstvo.
Balša KNEŽEVIĆ
