Podgorica, ali i Crna Gora duguju mnogo ovoj krhkoj, a tako energičnoj i sposobnoj ženi.
Mnoge generacije podgoričkih gimnazijalaca sjećaće se Hilde kao velikog predavača i pedagoga, a veliki broj novinara i drugih crnogorskih intelektualaca otišao je na studijska putovanja ili druge vrste stručnih usavršavanja u Sjedinjene države upravo zahvaljujući Hildi Zakrajšek.
Hildina porodica došla je iz Slovenije u Crnu Goru nakon Drugog svjetskog rata.
Valja podsjetiti da su Podgoricu, pored Hilde, mnogo zadužili i njen otac Rudolf Zakrajšek, dugogodišnji direktor podgoričke niže muzičke škole “Vasa Pavić”.
Pod njegovim upravljanjem, đaci muzičke škole donosili su medalje sa mnogih jugoslovenskih takmičenja, kako u individualnim, tako i u horskim i orkestarskim kategorijama. Djeca su obožavala velikog gospodina, popularnog “Rudija”.
Njen brat, prerano preminuli Zlatko, takođe je bio muzičar, kompozitor i klavijaturista, koji je dao veliki doprinos razvoju ondašnje titogradske muzičke rok scene, svirajući u raznim sastavima, uključujući i “Makadam”.
Portal Analitika objavljuje tekst Hildine velike prijateljice, drugarice iz kotorskih gimnazijskih dana, ali i koleginice iz podgoričke gimnazije “Slobodan Škerović”, poznate Smilje Đuranović, profesorice francuskog i latinskog u penziji.
"Vrijeme Hilde Zakrajšek stalo je 22. marta 2014. godine. Neumitna sudbina čovjeka - ”trošno tijelo u vrijeme tone zajedno sa svojim životnim bremenom, jednako – s priznanjem ili bez priznanja ”.
Sjećanja na boje bezbrižne gimnazijske mladosti u Kotoru, krajem 50-ih godina proteklog vijeka, čuva stara fotografija generacije kojoj pripadam.
Sada je Hilda negdje daleko, sa nekim dragim likovima kojih više nema.
Rođena je 21. januara 1942. godine u Zemunu. U Crnu Goru se doselila sa roditeljima i bratom 1955. godine. Osnovnu školu je završila u Zemunu, a gimnaziju u Kotoru i Titogradu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu – odsjek engleski jezik i književnost u Beogradu. Bila je na stručnom usavršavanju u Engleskoj i SAD kao korisnik Fulbrajtove stipendije.
Po nacionalnosti Slovenka, Hilda je gotovo čitav svoj radni vijek provela u Crnoj Gori. Izuzetno savjesna i odgovorna, svoje stručno i pedagoško znanje posvetila je svojim učenicima, studentima engleskog jezika na Pedagoškoj Akademiji, prijateljima čije je radove prevodila i društvu.
Bila je pomoćnik direktora i v.d. direktora Američkog kulturnog Centra – sada Američki ugao u Podgorici, od samog njegovog osnivanja, uvijek sa prisutnim osjećajem moralne i društvene odgovornosti.
Kolege i mnoge generacije učenika gimnazije «Slobodan Škerović» pamte je kao izuzetnog, strogog i pravičnog nastavnika spremnog da poboljša, unaprijedi i nagradi njihov uspjeh. Bila je predavač engleskog jezika prvoj generaciji budućih crnogorskih diplomata. Njene preporuke bile su pravi pokazatelj za dodjelu inostranih stipendija za usavršavanje mnogih naših intelektualaca. Pored mnogo poslova, nalazila je vremena da bude dobra kćerka, sestra, tetka i nježna baka.
Hilda se bavila i vrlo uspješnim stručnim i književnim prevođenjem, konsekutivnim i pismenim, sa i na engleski jezik. U ediciji Cetinjski muzeji, objavljene su, u njenom prevodu, knjige «Vjenčanja na crnogorskom dvoru», «Venecija na crnogorskom dvoru» , kao i drugi prevodilački projekti.
Pomagala je crnogorske institucije koje su se zalagale za afirmaciju crnogorske nacionalne, kulturne i društvene tradicije. Ta njena nesebična pomoć mnogo je značila ukupnom napretku Crne Gore.
Kolege, drugovi i prijatelji pamtiće Hildu kao dostojanstvenog i hrabrog čovjeka."
