Poslanik u hrvatskom Saboru, nekadašnji ministar odbrane i šef misije Hrvatske pri NATO-u Davor Božinović kazao je u razgovoru za Portal Analitika da je prema svim računicama vojna neutralnost mnogo skuplja opcija nego kada ste dio kolektivnog sistema kao što je NATO.
- Organizacija vojske o vlastitom trošku je mnogo skuplja nego ako je država dio kolektvnog sistema odbrane. Neću govoriti o Crnoj Gori već ću navesti primjer Hrvatske. Mi smo nešto veći od Crne Gore, ali nijesmo ni mi u skupini većih zemalja i nama je svaka kalkulacija pokazala da bi neutralnost bila mnogo skuplja varijanta, jer se nemate na koga osloniti. To što ste proglasili neutralnost može biti samo jednostran čin jer vi ste stvarno neutralni tek kada svi oko vas priznaju taj neutralan status – oscjenjuje Božinović.
Hrvatski diplomata je istakao, govoreći o dijelu crnogorske javnosti koje još uvijek emotivno doživljava bombardovanje 1999. godine zbog čega se protive ulasku u NATO, da je upravo NATO najbolji okvir da se izbjegne ono što se u regionu dešava gotovo svakoj generaciji.
- Pogledajte primjer Njemačke i Francuske gdje je NATO od nekadašnjih tradicionalnih neprijatelja stvorio saveznike. Pravi odgovor na emotivnu komponentu, koliko god mogli imati razumijevanja za neke od aspekata na kojima se ona temelji, ogleda se u činjenici – ako želimo izbjeći da nam se opet dogodi ono što se dogodilo gotovo svakoj generaciji na ovim prostorima – da za sada nije izmišljen bolji okvir od NATO-a zajedno sa EU koji bi to mogao to spriječiti – rekao je Božinović.Šef misije Hrvatske pri NATO-u navodi da je Crna Gora po svim segmentima na dobrom putu da postane prva sljedeća članica NATO-a i da bi u Hrvatskoj voljeli da to bude već u Velsu.
On takođe govori o iskustvima Hrvatske prilikom pristupanja NATO-u i napominje da je ono što se desilo Krimu podsjećanje Evropljanima i Amerikancima zašto su se 1949. godine našli zajedno.
ANALITIKA: Zastupnici vojne neutralnosti govore da bi člansto Crne Gore u NATO-u bilo veliko finansijsko opterećenje. Koja je opcija, prema iskustvima koje je imala Hrvatska, zaista skuplja – neutralnost ili članstvo u NATO?
BOŽINOVIĆ: Kao što država mora organizovati finanasije, obrazovanje i ostale segmente - mora organizovati i vojsku. A organizacija vojske o vlastitom trošku je mnogo skuplja nego ako si dio kolektivnog sistema odbrane. Neću govoriti o Crnoj Gori već ću navesti primjer Hrvatske. Mi smo nešto veći od Crne Gore, ali nijesmo ni mi u skupini većih zemalja i nama je svaka kalkulacija pokazala da bi neutralnost bila mnogo skuplja varijanta jer se nemate na koga osloniti. To što ste proglasili neutralnost može biti samo jednostran čin. Vi ste stvarno neutralni tek kad svi oko vas priznaju taj neutralan status.
Čak i da imate dovoljno novca za vojnu neutralnost - uzmite primjer bogatijih država koje sebi finanasijski mogu priuštiti neutralnost poput Norveške ili Danske – njima ne pada na pamet da budu neutralne, jer su izazovi za njihovu nacionalnu sigurnost, kao i svih demokratskih zemalja, toliko kompleksni da im se možete suprotstaviti samo saradnjom sa drugima.
ANALITIKA: Da li je to logika kojom se vode samo male države?BOŽINOVIĆ: Ne, nije to logika kojom se vode samo male države – i velikim državama je to takođe bitno. I za Sjedinjene Američke Države je jako bitno da imaju čitav niz saveznika u Evropi. To je, na neki način, u odbrambenom smislu takozvana vin–vin situacija i za SAD i Evropu.
ANALITIKA: Što bi Crna Gora konkretno trebala da ima od vojnih kapaciteta kad bi ostala neutralna i možete li na konkretnom primjeru prikazati neke od troškova?
BOŽINOVIĆ: Mi smo u Hrvatskoj shvatili da bi morali da imamo više vojnika, više matrijalnih sredstava, morali bi da razvijamo sve vidove oružanih snaga u puno većoj mjeri nego što je to slučaj danas. Samim tim naša izdvajanja za odbranu bi bila velika, a to bi u ovakvoj ekonomskoj situaciji bio dodatan teret.
Recimo konkretno - jedan moderan avion, koji morate da imate ukoliko samostalno razvijate vojsku, nije ispod 100 miliona dolara. A to je najjeftiniji dio priče! Uz to ide obuka pilota, tehničara, potom naoružanje, pa djelovi koji se mjenjaju poslije nekog vremena, da ne pričam koliko košta trošak samog leta... U roku od par godina kupititi avion je - jeftiniji dio priče. A govorim samo o jednom avionu, a morate imati nekoliko.
ANALITIKA: Prema posljednjim podacima 46 odsto građana Crne Gore podržava ulazak u NATO. Koliko su procenti odnosno podrška javnog mnjenja bitni?
BOŽINOVIĆ: Pitanje javne podrške je logično, jer ako bi u državi veliki procenat građana bio protiv učlanjenja u NATO onda su normalne dileme da li to ima smisla. Međutim, nema tu nekog „benčmarka“, u smislu da ako sad pređete 50 odsto podrške javnog mnjenja možete u NATO. U konačnom, ta odluka uvijek politička kad država kao kandidat ispuni sve zahtjeve. Mislim da je Crna Gora po svim segmentima na dobrom putu i siguran sam da će biti prva sljedeća članica NATO-a. A da li će to biti danas, sjutra ili prekosjutra - manje je bitno. Mi u Hrvatskoj bi voljeli da to bude već u Velsu.
ANALITIKA: Koliko po Vašem mišljenju u svoj toj priči oko atlanskih integracija emotivna komponenta - vezana za NATO bombardovanje 1999. godine - ima uticaja na opredjeljenje javnog mnjenja u Crnoj Gori?
BOŽINOVIĆ: Vidite, NATO se pokazao djelotvornim u slučaju pomirenja Francuske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, upravo kroz činjenicu da je on ponudio jedan okvir u kome je danas, nakon 60 godina, eliminisana mogućnost izbijanja rata između Francuske i Njemačke, država koje su kroz istoriju stalno ratovale. To je ta vrijednost koju je NATO donio. Od tradicionalnih neprijatelja stvorio je saveznika. Pravi odgovor na emotivnu komponentu, koliko god mogli imati razumijevanja za neke od aspekata na kojima se ona temelji, ogleda se u činjenici – ako zaista želimo izbjeći da nam se opet dogodi ono što se dogodilo više manje svakoj generaciji na ovim prostorima – da za sada nije izmišljen bolji okvir od NATO-a zajedno sa EU koji bi to mogao to spriječiti.
ANALITIKA: Da li posljednji događaji vezani za aneksiju Krima od strane Rusije mogu da ubrzaju proces pristupanja Crne Gore NATO-u?
BOŽINOVIĆ: Ne bih kalkulisao time može li to ubrzati ili usporiti pristupanje Crne Gore NATO-u i mislim da se tim pitanjem ne treba iscrpljivati. Crna Gora treba nastaviti putem kojim je krenula i na kraju tog puta će doći pozivnica. Što se tiče jedne od posljedica agresije na Krim, to je podsjećanje Evropljana i Amerikanaca na razloge i motive zašto su se 1949. godine našli zajedno u Alijansi. Siguran sam da će to doprinijeti dodatnoj revitalizaciji transaltlantskih veza.
U tom kontekstu, spomenuo bih odluku da se ide ubrzano u stvaranje sporazuma o partnerstvu i investicijama između SAD i EU koji će kad bude potpisan imati veliki uticaj na globalnu ekonomiju. Da je Ukrajina članica NATO-a, sigurno da bi sve ovo bila druga priča!
ANALITIKA: Govorili ste da su protivnici ulaska Hrvatske u NATO koristili argumente da će Hrvatska morati da gradi vojne baze, da šalje vojnike u mirovne misije mimo svoje volje...BOŽINOVIĆ: Ništa od toga se nije dogodilo. Moja poruka je bila da se ništa od tih dramatičnih prognoza, koje su djelovi hrvatskog društva i NVO scene slali u razdoblju naših priprema za ulazak u NATO, nije ostvarilo. Mi smo to znali i uspjeli smo da uvjerimo građane da se to neće dogoditi i danas nakon pet godina mi to možemo posvjedočiti.
Ono što je iskustvo Hrvatske, i nas koji smo htjeli da uđemo u NATO, ukazuje da samo treba smireno argumentovati o koristima članstva i pozivati drugu stranu da pokušaju da obrazlože svoj stav činjenicama i brojkama i da onda vidimo kako se ta dva ili tri pristupa u odnosu kad ih stavite u komparativni odnos.
ANALITIKA: Da li članstvo u NATO može da ubrza put Crne Gore ka EU?
BOŽINOVIĆ: U posljednjim krugovima proširenja, pogotovo ako govorimo o zemljama srednje i istočne Evrope, mislim tu prije svega na Hrvatsku i Sloveniju – nijedna nije ušla u EU a da prije toga nije ušla u NATO. Naravno, NATO i EU nijesu iste vrste integracija ali se temelje na istim vrijednostima. Osim toga, 22 članice Evropske unije su i članice NATO-a. Sve najveće evropske sile su članice NATO-a. Čak i Njemačka i Francuska koje su motor EU i jedna i druga definišu NATO kao temelj svoje sigurnosti. Prema tome te veze su toliko isprepletane da je gotovo nemoguće tražiti neki rascjep između njih.
Uvjek je bilo unutra NATO - a različitih pogleda na neke situacije – uzmimo primjer Iraka. Ali to je samo potvrda teze da se radi o demokrtaskim državama koje nastupaju samosvjesno u dijalogu sa drugima. Takođe zbog protivljenja nekih država NATO nije vojno angažovao o Iraku. Dakle, NATO je u punom smislu te riječi organizacija koja se temelji na konsenzusu i vas niko ne može natjerati da glasate za neku odluku ukoliko smatrate da se ta odluka protivi vašim nacionalnim interesima. To su vrijednosti demokratije na kojima se temelje i EU i NATO.
Balša KNEŽEVIĆ
