"SLUČAJ KOŠLJUN": Kako je Vido Rađenović postao ključ optužbe

Budvanin Vido Rađenović, koji je optužio aktuelnog predsjednika Opštine Budva Lazara Rađenovića, za koruptivno krivično djelo u izjavi pred tužilaštvom ustvrdio je da je za „posao“ kupoprodaje opštinske zemlje na brdu Košljun dobio 100.000 eura, a 400.000 predao Lazaru Rađenoviću i Boru Lazoviću.

U dokumentima istražnih organa u koje je Portal Analitika imao uvid, takođe se navodi da je na račun njegove firme SP „Luna“ nakon toga uplaćeno još 1.300.000 eura, ali ne piše šta je dalje bilo sa tim novcem, osim podatka da ga je, kako piše, tada pozvala Jelica Petričević i rekla mu da će mu se javiti neke osobe da sa njima potpiše ugovor o konsultantskim uslugama, što je on i uradio. Rekao je da se ne sjeća imena tih osoba, a da su ugovor potpisali u "jednom kafiću u Budvi".

Aktivnosti Specijalnog tužilaštva i Suda: Zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u utorak su uhapšeni Lazar Rađenović i bivša direktorka Prve banke Jelica Petričević, kojoj se na teret stavlja da je pomogla Rađenoviću da zloupotrijebi službeni položaj. Sjutradan se iza brave našao i Aleksandar Tičić, savjetnik premijera za strana ulaganja i investicije. Uhapšen je na aerodromu nakon što se vratio sa službenog puta.

Nih troje su okrivljeni da su omogućili Vidu Rađenoviću da pod dogovorenim uslovima na javnoj aukciji kupi zemlju na brdu Košljun, koja je kasnije preprodana stranom investitoru za mnogo veći iznos, od čega je, prema navodima tužilaštva Lazar Rađenović stekao protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 350.000 eura, kao i još neke osobe, ali se za sada ne navode imena tih lica.

Sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Miroslav Bašović u četvrtak veče puštio je troje osumnjičenih da se brane sa slobode, na šta se sjutradan žalilo tužilaštvo, a Vijeće Višeg suda u Podgorici u večernjim satima, oko 20.30, uvažilo žalbu i donijelo odluku da osumnjičeni ponovo budu uhapšeni. U petak veče njih troje je potom sprovedeno u zatvor u Spužu, nakon što im je određen pritvor do 30 dana.

Vijeće sudija u kojem su bili Boris Savić, predsjednik i članovi, sutkinje Ana Vuković i Valentina Pavličić ocijenili su da Rađenović i Tičić moraju biti u pritvoru zbog mogućeg uticaja na svjedoke i uništavanja dokaza, zbog visine zaprijećene kazne do 10 godina zatvora, za krivično djelo koje im se stavlja na teret, kao i zbog bojazni da bi njihovim puštanjem na slobodu moglo doći do "uznemirenja javnosti i narušavanja javnog reda i mira, jer se radi o visoko pozicioniranim državnim službenicima". Jelici Petričević pritvor je određen da ne bi uticala na svjedoke.

Za zloupotrebu službenog položaja pomaganjem u ovom predmetu osumnjičen je i Vido Rađenović, ali tužilaštvo za njega nije tražilo pritvor. Na osnovu dokumenata u koje je Portal Analitika imao uvid, očigledno je da je on krunski svjedok tužilaštva, tako da će sa njim, najvjerovatnije, biti napravljena nagodba da prizna krivicu a zauzvrat dobije manju kaznu. To znači da će on i na sudu, ako bude podignuta optužnica, biti ključni svjedok. Tužilaštvo je obrazložilo da za njega ne traže pritvor jer on ne negira da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Vijeće sudija Višeg suda je obrazložilo da su iskazi troje osumnjičenih u koliziji, a s obzirom na to da u postupku treba da bude saslušan veći broj svjedoka - postoji bojazan da bi oni mogli da utiču na njih.

Šema posla, prema nalazima Tužilaštva: Planirano je saslušanje ranijih službenika Opštine Budva i službenika Prve banke, kao i odgovornih lica preduzeća koja su učestvovala u postupku javnog nadmetanja za prodaju zemlje na Košljunu, kao i članova Komisije za javno nadmetanje, Na spisiku svjedoka su i Rajko Kuljača, Mihailo Kapisoda, Stevan Đukić, Miško Vučinić, Ivan Stajnović.

Lazar Rađenović se tereti da je zloupotrijebio službeni položaj 2007. godine, kao potpredsjednik Opštine Budva zadužen za finansije, tokom prodaje opštinske zemlje na Košljunu površine 27.190 metara kvadratnih. Prema navodima iz prijave, on je znao da će to opštinsko zemljište biti prodato stranom investitoru pa se dogovorio sa Tičićem i Vidom Rađenovićem da se SP „Luna“, čiji je izvršni direktor bio Vido Rađenović, prijavi na javni poziv za javno nadmetanje.

- Pri čemu su Lazar Rađenović i Tičić  dali uputstvo Vidu Rađenoviću o visini iznosa koji treba da ponudi na licitaciji da bi bio najbolji ponuđač – piše u prijavi.

Vido Rađenović tako je kupio opštinsku zemlju za 1.419.500 eura čime je, prema ocjeni tužilaštva, njegova firma SP „Luna“ nezakonito postala vlasnik zemljišta na Košljunu. Lazar Rađenović se tereti da se dogovorio sa Jelicom Petričević da SP „Luna“ za plaćanje zemlje dobije kredit u iznosu od 1.450.000 eura za čije vraćanje će Opština Budva kao garanciju staviti depozit kod banke u iznosu od 1.490.500 eura.

Navodi u isplatama: Tadašnja direktorica Prve banke Petričević je osumnjičena da je direktoru filijale banke u Budvi  dala nalog da zaključi ugovor o kratkoročnom kreditu sa SP „Luna“, iako to preduzeće nije imalo sredstava na svom računu, na osnovu čega je odobren kredit i uplaćen na račun te firme iako ona nije dalo ugovoreni novčani kolateral kao sredstvo obezbjeđenja vraćanja kredita. U prijavi piše da je Vido Rađenović istog dana kada mu je Prva banka uplatila kredit Opštini Budva platio zemlju na Košljunu, a da je onda taj novac, istog tog dana, uplaćen Prvoj banci kao novčani kolateral za obezbjeđenje kredita. Nakon svega toga Lazar Rađenović je, u ime Opštine Budva, sa Vidom Rađenovićem uzaključio ugovor o kupoprodaji.

Aktuelni predsjednik budvanske opštine sumnjiči se da je potom Vida Rađenovića doveo u vezu sa vlasnikom preduzeća koje je to isto zemljište kupilo za 11.158.200 eura i u dogovoru sa Petričević davao uputstva Vidu Rađenoviću da nakon uplate dijela kupoprodajne cijene sa računa SP „Luna“ kod Prve banke podigne novac u gotovini. Tužilaštvo Petričević tereti da je „bez valjanog pravnog osnova omogućila Vidu Rađenoviću da sa računa podigne novac u gotovini u iznosu od 515.000 eura“ od čega je, prema prijavi, Lazar Rađenović za sebe pribavio 350.000 eura.

Sudija za istragu Miroslav Bašović u rješenju kojim je odbio određivanje pritvora za troje osumnjičenih, naveo je da postoji osnovana sumnja za krivično djelo koje se okrivljenima stavlja na teret, ali da nema i osnova za pritvor.

Selektivno optuživanje: On je naveo da sumnja naročito proizilazi iz izjave osumnjičenog Vida Rađenovića koji je u tužilaštvu saslušan još 2. februara, kao priprema za akciju Specijalnog tužilaštva. On je tada ispričao da se, po dogovoru sa Lazarom Rađenovićem, prijavio na licitaciju za opštinsku zemlju na Košljunu, nakon što mu je ovaj kazao da će mu on završiti kredit kod Prve banke, kao i da već ima stranog kupca koji će tu zemlju kupiti po mnogo većoj cijeni. Ispričao je da mu je Lazar Rađenović rekao da su to „neki Arapi, odnosno da zemlju treba da kupi neki Rašid“. U izjavi je naveo i da mu je rečeno da će se zemlja prodavati za 50 - 51 euro po metru kvadratnom i neće dostići veću cijenu od 52 eura, koliko on treba da ponudi. Dogovoreno je da on od toga dobije 100.000 eura.

Vido Rađenović u tužilaštvu je ispričao da je prije licitacije bio kod Tičića, koji je bio predsjednik Komisije, gdje je trebalo "nešto da potpiše" i da mu je tada kazao da će se prijaviti još dva ponuđača, ali da on ponudi 52 eura.

Prema njegovom svjedočenju, poslije licitacije Lazar Rađenović mu je rekao da pođe u Prvu banku i tamo za SP „Luna“ otvori račun, a sve je to dogovorio, kako je ispričao, sa Jelicom Petričević, koju on u iskazu zove Lela.

Kada je kredit „legao“ na račun firme, Vido Rađenović dao je nalog da se sredstva prenesu na račun Opštine za kupovionu zemlje, a ugovor o kupoprodaji je potpisao sa Igorom Trnskim. Ubrzo poslije toga, tvrdi on, zvao ga je Lazar Rađenović i rekao mu da će „onaj Arapin Rašid kupiti zemlju po cijeni od 450 eura po kvadratu“. Rekao je da je Lazar Rađenović završio ugovor o kupoprodaji sa Arapima, da je on samo dobio papir na ruke koji je trebalo da potpiše sa direktorkom te firme, te da je sve to urađeno na Cetinju. U ugovoru je pisalo da SP „Luna“ prodaje zemljište firmi „Pionir investmens“ po cijeni od 11 miliona eura, s tim da se 30 odsto cijene plati za 10 do 15 dana. Naveo je i da nije prodata sva zemlja, odnosno da je prodato oko 2.000 kvadrata manje nego što je SP „Luna" imala. U iskazu je naveo da ga je poslije nekog vremena zvao Boro Lazović i pitao jesu li Arapi uplatili pare.

Budvanski "trougao": Taj ga je poziv, kako je kazao Vido Rađenović, začudio. Dogovorili su da zajedno pođu u Podgoricu kod Jelice Petričević gdje im je ona rekla da je procedura u toku i da će novac biti brzo uplaćen. Kasnije je obaviješten da je na račun SP „Luna“ uplaćeno dva miliona eura. Od tih para vratio je kredit Prvoj banci, platio je porez oko 30.000 eura, a ostatak „500.000 eura i nešto više“ podigao je u gotovini u dva navrata. Rekao je da ga je prvo zvao Lazar Rađenović i rekao mu da „pođe kod Lele i podigne novac“, koji je kada je stigao već bio pripremljen u gotovini u apoenima od po 50 eura. Kada se vratio u Budvu našao se Rađenovićem, koji je, kako navodi Vido Rađenović u iskazu,  iz svog automobila prešao u njegov, gdje mu je on dao sve pare, a ovaj mu od toga dao 50.00 eura.

Sljedeći poziv bio je, tvrdi Vido Rađenović, od Bora Lazovića koji mu je rekao da podigne ostatak novca sa računa što je uradio u filijali u Budvi. Poslije toga se našao sa Lazovićem kojem je dao mu kesu sa parama, a ovaj mu je iz nje dao 50.000 čime je on bio isplaćen.

U njegovom svjedočenju se navodi i da je naknadno na račun njegove firme „leglo“ 1.300.000 eura. Poslije izvjesnog vremena, rekao je on, zvala ga je Petričević i rekla mu da će u Budvu doći neke osobe, čijih se imena ne sjeća, i kazala mu da sa njima potpiše ugovor o konsultantskim uslugama. Našli su se u jednom budvanskom kafiću gdje su potpisali taj ugovor. Ispričao je i da se „kasnije se oko te zemlje sve iskomplikovalo“, da firma „Pionir investment“ nije uplaćivala ostatak novca, niti tražila povraćaj od dva miliona eura, a zemlja se i dalje vodila na njega, odnosno SP „Luna“.

Bašovićevi razlozi za sumnju: U rješenju kojim je sudija Bašović odbio da pritvori troje osumnjičenih naveo je da - iako smatra da postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret - od tada je prošlo više od šest godina, zbog čega on smatara da su oni imali dovoljno vremena da utiču na svjedoke i unište dokaze. Sudija Bašović, takođe, smatra da o ovoj vrsti krivičnih djela najviše govori pisana dokumentacija koju je policija izuzela.

Naveo je i da osumnjičeni godinu unazad znaju da je za ovaj predmet javnost zainteresovana jer su mediji o tome pisali, a tužilaštvo je od Rađenovića u novembru prošle godine počelo da uzima dokumentaciju.

Bašović u rješenju navodi i da iz iskaza Vida Rađenovića proizilazi da je on povodom ovog slučaja saslušavan i prije 2. februara zbog toga što u jednom dijelu izjave navodi: „Zadnji put sa Lazarom Rađenovićem sam se vidio prije jedno dva mjeseca, a to je bilo dan prije nego što sam dolazio kod vas da dam izjavu“. Izjavio je i da je početkom ljeta 2013. podnio prijavu policiji protiv ljudi koje smatra odgovornim što je Prva banka uzela zemlju u Potkošljunu.

Sudija Bašović zbog svega toga smatra da su osumnjičeni znali da tužilaštvo vodi istragu i da su od kraja novembra ili početka decembra, kada je ona vjerovatno počela, imali vremena da utiču na svjedoke.

- Iz spisa proizilazi da su kao pomagači mogla biti obuhvaćena još neka lica ništa manje osnovano od Jelice Petričević i Vida Rađenovića . (Sudija za istragu neće nabrajati koja bi to lica mogla biti jer to nije njegov posao već posao tužioca). Za sudiju za istragu je ovo važno samo zbog toga što je potpuno nelogično smatrati da opasnost od uticaja na svjedoke postoji samo od lica u odnosu na koja se pritvor predlaže, a ne i od onih koji nijesu obuhvaćeni prijedlogom, a i sam tužilac u svojim aktima pominje da bi moglo biti još saučesnika. Ne predlaže se pritvor u odnosu na osumnjičenog Vida Rađenovića pa nije jasno zbog čega on ne bi mogao vršiti uticaj na svjedoke makar u pravcu podupiranja njegove odbrane. Očito je da se njegova odbrana tužiocu sviđa i uticaj na svjedoke u tom pravcu tužiocu ne bi smetao. Jedino izgleda smeta ako bi ko eventualno govorio drugačije od osumnjičenog Vida Rađenovića. Ovdje se pojavljuje pitanje, kolokvijalno rečeno, jednakosti oružja u postupku. Prema stavu tužioca neke osumnjičene treba izolovati i tako onemogućiti njihov uticaj na potencijalne svjedoke i saučesnike, dok druge osumnjičene ili potencijalno osumnjičene treba privilegovati i ostaviti ih na slobodi jer oni i ako vrše uticaj to je u smjeru koji podupire stavove tužioca – naveo je Bašović u svom rješenju.

On neosnovanim smatra i pritvorski osnov za Rađenovića i Tičića uznemirenje javnosti jer, kako je naveo, javnost o ovom slučaju dovoljno dugo zna pa nije došlo do bio kakvog uznemirenja i ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira.

- Ukoliko nakon ovakve odluke sudije za istragu nastupe nemiri, eto prilike da se preko Krivičnog vijeća reaguje i situacija smiri – zaključio je Bašović.

Krivično vijeće Višeg suda u Podgorici sjutradan je, postupajući po žalbi specijalnog tužilaštva, preinačilo Bašovićevu odluku i troje osumnjičenih poslalo u Spuž.