Najviše poklona, sudeći po naslovima i prilozima u crnogorskim medijima, otišlo je djeci iz Doma „Mladost“ u Bijeloj. Poklanjani su im slatkiši, garderoba, televizori i slično. Koliko god da su djeca iz Bijele imala koristi od pomenutih donacija, nesumnjivo je da se njihov nezavidni status itekako medijski „rabi“, kako bi se u prvi plan stavio i promovisao - sam „dobročinitelj“.
Za par stotina eura koliko se utroši za poklone, „dobročinitelji“ dobiju medijsko reklamiranje koje inače košta mnogo više. O doniranim jeftinim paketićima, slatkišima, radijatorima, klima uređajima, televizorima i kojem struku cvijeća, zvoni se na sva zvona, i kupuje imidž društveno odgovorne i humane organizacije ili kompanije.
Valja podsticati i širiti filantropiju, ali je upitno: da li su primjeri koji su se našli u medijima, zaista potvrda nečijeg dobročinstva i društveno odgovornog poslovanja?
Jedan od takvih poteza bio je i poklon Ministarstva za ljudska i manjinska prava koje je poklonilo radijator organizaciji "Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju-Naša inicijativa". Bez sumnje, radijator će učiniti prijatnijim boravak djece u prostorijama Udruženja. No, da li je baš neophodno na sve medijska zvona predstavljati dobročinstvo da bi, na kraju, vijest bila – ko je poklonio a ne kome i zašto.
Da se sličnim PR metodama ne koriste samo crnogorske institucije, govori Božićna zabava koju je organizovala ambasada SAD u Podgorici, na kojoj su zaposleni te institucije poklonili djeci iz dječijeg doma “Mladost” iz Bijele - televizor, DVD plejer i osam sinhronizovanih crtanih filmova.
Ovim prilikama zaboravlja se jedno osnovno, ne samo novinarsko, već i pravilo koje podrazumijeva i UN Konvencija o pravima djeteta: dobrobit djeteta mora biti na prvom mjestu. Djeca ovim „humanitarnim akcijama“ nisu bila zaštićena, nego su njihove fotografije i njihovi snimci, nemilice (zlo)upotrebljavani.
Međunarodni Dan žena bio prilika koju je Forum mladih SDP Bar, iskoristio kako bi „pripadnicama ljepšeg pola“ darivao - karanfile. Kako su tada naveli iz ove partije „cilj akcije je podsticanje pripadnica nježnijeg pola na razmišljanje o ravnopravnosti žena u porodici, na radnom mjestu i politici, te na svim mjestima gdje do sada zbog predrasuda i konzervatizma nisu bile prisutne“.
A da li je zaista u pitanju razmišljanje o ravnopravnosti žena, s obzirom na to da se koristi onaj okoštali, birokratizovani, izraz „pripadnice ljepšeg pola“, ili je u pitanju osmišljena PR kampanja koja je vrijedila onoliko karanfila koliko je podijeljeno?
Primjeri se mogu ređati bez kraja, i tako iz dana u dan, posebno u vrijeme praznika.
Filantropija kao vrijednost kojoj svi kao pojedinci trebamo težiti – i koja mora biti predstavljena kao društvena vrijednost – često se svodi na na puko samoreklamerstvo „dobročinitelja“ i to poklonima koji su mizerni u odnosu na finansijke mogućnosti onih koji daruju. Poklonima čija vrijednost ne iznosi mnogo, a čija medijska eksponiranost prelazi mogućnosti dobro plaćenih oglasa.
Na stranu što je potpuno zaboravljeno staro etičko pravilo – da je sramota za darodavca i dobročinitelja da o svome gestu bruji na sva zvona.
K.ĆETKOVIĆ
