Piše: Danilo BURZAN
Izborna pobjeda koalicije Zdravo Berane - prema svemu što se ovih dana može viđeti i pročitati u javnim glasilima, čuti u kafani, pa i samostalno promisliti - jeste značajan politički događaj. Za izborne pobjednike posebno, ali ne samo za njih. I ne samo za beransku opštinu, nego - po mojem sudu - i za cijelu Crnu Goru.
Štoviše, koliko god jeste značajna za izborne pobjednike, ništa manje je indikativna za nacionalne Crnogorce i sve one druge žitelje ove države, koji vjeruju da je ovđe moguće uspostaviti „normalnu" građansku državu. Naime, iz rečenih izbora, odnosno onoga što je uslijedilo poslije objavljivanja rezultata, moguće je - po ko zna koji put - konstatovati, ili zaključiti da su pobjednici bjelodano potvrdili da su Crna Gora i njena državnost temeljno ugroženi od ne maloga dijela onih svojih žitelja koji je ne vole, niti priznaju njen suverenitet, već smatraju da treba da bude samo jedna od „srpskih zemalja" ili tek dio jedinstvene njihove matične države - Srbije.
Kad incident postane normalnost: Zanimljivo je da ovdašnji mediji nacionalistička zbivanja o kojima je ovđe riječ bilježe, takoreći, tek ovlaš, kao nešto uobičajeno, svakodnevno!? Možda i jesu u pravu, jer to baš i nije ništa novo. I poslije predśedničkih izbora, pristalice Demokratskoga fronta su, u centru Podgorice - očekujući pobjedu - mahali trobojkama. Znam i da je u Podgorici uobičajeno da se zastava Srbije ističe bez državne zastave Crne Gore - svake subote i neđelje se, recimo, ulicama glavnoga grada mogu viđeti svadbarske kolone automobila sa trobojnim zastavama, a bez crnogorskih državnih...
Ali, to što je postalo uobičajeno, a nezakonito je, da ne kažem: necivilizovano i za nacionalne Crnogorce nedopustivo, ne znači da svi treba da ćutimo o tome.
Dakle, kako ćutati o još jedom organizovanom masovnom manifestovanju anticrnogorstva, javnosti ponuđenom u televizijskim snimcima i fotografijama, koje pokazuju kako izborni pobjednici ushićeno uzvikuju da Berane nijesu u Crnoj Gori, a, zapravo, gromoglasno kličući: „Srbija! Srbija!" nude projekciju sopstvenoga - vjerovatno za njih očekivanoga - viđenja budućnosti tih (i drugih) crnogorskih prostora. I kako shvatiti i što reći povodom cjelovečernjega slavlja ulicama toga grada, uz mahanje isključivo zastavama druge države? Naravno, to nije ništa drugo, već verifikacija prethodno rečene ocjene o nepriznavanju suvereniteta Crne Gore od pristalica koalicije Zdravo Berane, odnosno pristalica Socijalističke narodne partije i Demokratskoga fronta.
Ćutanje kao znak odobravanja: Da su ovakve (pr)ocjene realne potvrđuja i činjenica da se niko od političkih predstavnika rečene pobjedničke koalicije nije ni pokušao (istinski) ograditi od velikosrpskih manifestacija u Beranama.
Neki od funkcionera koalicije Zdravo Berane, ovim povodom, izjavljuju da se te neđeljne večeri u centru Vasojevića, zapravo, radilo o „izlivu socijalnoga nezadovoljstva građana"!? Drugi takvo ponašanje opravdavaju time da se, navodno „zna da su u Beranama Srbi većinsko stanovništvo, pa je uobičajeno da ističu nacionalne zastave"... Pa, ajde-de, recimo i da je to moguće „progutati" kao političko opravdanje, ali, đe su (zašto izostaju) bilo kakva zvanična obilježja države u kojoj živite, u kojoj se to sve odigrava? Pokušaj pravdanja (prikrivanja, prenebregavanja) takvih političkih nepočinstava navodnom borbom protiv ovještale aktuelne vlasti, odnosno protiv korupcije i kriminala, samo je obično „bacanje magle", ako se niko nikad ne ograđuje od takvih anticrnogorskih ujdurmi.
A rukovodstvo SNP-a - partije koja tvrdi da je „utemeljena u Crnoj Gori", te da ima građansko programsko opredjeljenje - kao da se diči takvim anticrnogorskim izlivima, pa snimke rečenih uličnih iskaza velikosrpstva podno Komova postavljaju na zvaničnom Fejsbuk profile te stranke. Na video-snimku, pod nazivom Beransko proljeće, vide se pristalice pobjedničke koalicije kako - uz pucanje i vatromet, kao i povike „Srbija, Srbija!“ - slave povratak opozicije na vlast u Beranama, nakon osam godina. Ali to, izvjesno, nije samo povodom osvajanja vlasti! To ima i funkciju dodatne propagande te i takve nacionalističke ujdurme. Zato taj video-snimak kao muzičku podlogu i ima „Himnu za život Srbije“, inače zvaničnu himnu poznatoga srpskog ultradesničarskog Pokreta Dveri. Dakle, to je još jedna tipično "građanska" programska poruka crnogorskoj političkoj i inoj javnosti.
Lažno pomirenje: E, sada da se, u kontekstu ove i ovakve priče, podśetimo političkih ponuda funkcionera ovdašnjih stranaka tzv. prosrpske orijentacije, kako da se mi u Crnoj Gori (prije svega, Srbi i Crnogorci) - "pomirimo". Imajući u vidu zbivanja sa beranskih ulica, njihove prijedloge o tome kako da se prevaziđu "neprirodne podjele" između Srba i Crnogoraca, lako je i ovim povodom "protumačiti". Sve se, u suštini, svodi na nepriznavanje nacionalnih Crnogoraca! Po vremešnome prijedlogu Srba, biće sve "prirodno" i politički "ravno do Kosova", ako Crnogorci prihvate da budu - Srbi! Takve ponude viđeli smo i na beranskim ulicama od pristalica pobjedničke koalicije, a njihovi lideri to, očigledno, odobravaju. Ako ništa drugo, po onoj: ćutanje - odobravanje…
Dakle, dok god Srbi (i domaći i izvanjci) nastoje da negiraju nacionalne Crnogorce, dok god nude "prirodnu" srbizaciju Crnogoraca - kojima, inače, ne pada na pamet ni da pokušaju "crnogorčiti" nacionalne Srbe - dok god Srbi smatraju da je Crna Gora "srpska zemlja", ili da je uopšte Crna Gora moguća bez nacionalnih Crnogoraca, političko pomirenje, čak i bilo koje vrste, nije moguće!
A što se izborne pobjede tiče - neka im je sa srećom! Samo se grdno varaju ako misle da će nacionalne Crnogorce još jednom "žedne prevesti preko vode". Crna Gora, prosto, nije moguća bez Crnogoraca! Valja utuviti to u glavu! Jednom za svagda! Crna Gora jeste (i može biti) samo zajednička država ravnopravnih Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Muslimana, Albanaca, Hrvata, Roma i svih drugih građana koji u njoj žive. I biće istinska crnogorska demokratska građanska država… Jednoga dana… kad usahnu velikodržavni projekti, a nacionalističke ideologije odu u muzej starina. I svi državljani Crne Gore private da su Crnogorci, njeni ravnopravni građani.
