Stručnjak za vazduhoplovstvo Richard Quest u razgovoru za CNN kazao je da je avion, u trenutku kada je nestao, bio na najsigurnijoj tački leta.
"Kada je nestao avion je bio već dva sata u letu. To je najsigurnija tačka i tada ništa ne bi trebalo da krene po zlu", kazao je Quest.
On je istakao da je avion Boeing 777-200 star blizu 11 godina i da ga pokreću motori Rolls-Royce Trent.
"Dakle, to nije nešto posebno star avion. Malezija posjeduje 15 takvih aviona i to je veoma ugledna kompanija koja brine o sigurnosti", naveo je on.
Dodao je i to da pad aviona traje tri do četiri minute.
"Ne znamo i vjerovatno još izvjesno vrijeme nećemo saznati da li se avion raspao u vazduhu ili je kompletan pao u vodu. Tek kada bude pronađen moći će da se uradi istraga kojom će biti utvrđeno da li je pad uzrokovan nekim tehničkim problemom, požarom ili se radilo o terorističkom aktu", istakao je stručnjak za vazduhoplovstvo.
Greg Feith, bivši istražilac Odbora za nacionalnu saobraćaknu sigurnost SAD-a kazao je da bi piloti bili u mogućnosti da prijave kvar, da je do toga zaista došlo.
On je naveo da u slučaju kada svi generatori prestanu da rade avion ima baterije koje ga pokreću i omogućavaju da sigurno sleti.
"Kada otkažu oba motora postoje baterije koje omogućavaju rad aviona izvjesno vrijeme i namijenjene su za hitne situacije", rekao je Feith.
Istakao je da je avion Malaysia Airlinesa mogao da prinudno sleti, ali to je malo vjerovatno.
"Ovdje ne govorimo o Cessni, već o ogromnom avionu", naveo je on.
Međutim, sama činjenica da avionu nema traga već tri dana sugeriše da je ipak došlo do velike tragedije.
Stručnjaci smatraju da preživjelih nema. Informacija o tome da je jedan putnik kontaktirao svoju porodicu, a koju je objavila kineska televizija, je bila lažna.
"S obzirom na modernu tehnologiju i jako moderno opremljeni Boeing 777 vrlo malo je vjerovatno da je negdje sletio, a da ne možemo stupiti u kontakt. Naime, postoji mnogo različitih načina kako bi ga pronašli - radari, GPS ili kompjuterska komunikacija s kokpitom", kazala je za CNN Mary Schiavo, bivša inspektorka američkog nacionalnog Odjeljenja za transport, dodavši da je samim tim vjerovatnoća da će pronaći ljude koji su preživjeli minimalna.
Takođe, istakla je da iz nekog razloga odašiljači na avionu ne rade, što će umnogome otežati pronalazak aviona.
Sve to podsjeća na pad aviona Air Francea 2009. godine, kada je avion koji je bio na putu iz Brazila u Pariz pao u Atlantski okean.
Podsjetimo, avion je pao 1. juna 2009. godine, a dijelovi su pronađeni nakon više od tri dana.
Poginulo je svih 228 putnika i članova posade, a tijela nekih žrtava nesreće nađena su tek nakon dvije godine.
Analiza je pokazala da se avion srušio u Atlanski okean zbog toga što su senzori brzine davali pogrešne informacije, a piloti nisu efikasno odgovorili na to i nisu uspjeli da isprave svoju putanju kada su stvari krenule po zlu.
foto: apspotnews.com
