Pismo je adresirano na vojnikovu majku (pekarku po zanimanju), brata i sestru:
-Molim se da svi budete zdravi, danju i noću, i klanjam se svim bogovima za vas. Stalno vam pišem, ali vi ne mislite na mene. Brinem za vas, jer mi nikada niste pisali, da znam kako ste, i ako vam ja često šaljem pisma, piše između ostalog Aurelius Polion.
Pismo je prije više od sto godina pronašla arheološka ekspedicija koju su prevodili Benerd Grenfel i Artur Hant, ispred jednog hrama u egipatskom gradu Tebtunisu, ali prevedeno je tek sada, pošto je Grent Adams, doktorant na Univezitetu Rajs, uz pomoć infracrvenih snimaka uspio da učini čitljivom većinu teksta.
Vojnik dalje tvrdi da je porodici napisao šest pisama, ali da odgovora nije bilo - što nagovještava da su odnosi u porodici zbog nečega poremećeni:
- Dok smo bili u Panoniji slao sam pisma, ali vi se prema meni ponašate kao prema strancu. Dobiću odsustvo od konzularnog (komandanta), i doći ću kod vas, da biste znali da sam vam brat. - zaključuje Polion na kraju, dok su na poleđini pisma data uputstva pismonoši da pismo preda ratnom verteranu po imenu Akvicijus Leon, koji će ga uručiti vojnikovoj porodici.
Rimska imperija je u to vrijeme imala sistem vojne pošte, ali izgleda da ga Polion nije koristio, već se više pouzdao u veterana Leona.
Izvještaj o transkrpciji i prevodu starog pisam objavljen je u časopisu “Lajvsajens”, a pismo se trenutno nalazi u Biblioteci Benkroft, pri Univerzitetu Kalifornije u Berkliju.
Da li ga je vojnikova porodica primila, i da li je Aurelijus Polion imao prilike da svoje najbliže ponovo vidi i da izgladi odnose sa njima, nažalost nikada nećemo doznati.
tekst i foto: blic.rs