Kultura

BOOKA: „Meandar“ je autentičan glas Nikole Nikolića

0703gradskakn
T
reba sa 24 godine napredovati, sazrijeti, i on je to uspio. Jer, kada čitate „Meandar“, nemate utisak da pokušava da bude kao neki poznati pisac - njegov glas je autentičan.

BOOKA: „Meandar“ je autentičan glas Nikole Nikolića
Portal AnalitikaIzvor

Spisateljica Ksenija Popović ovako karakteriše mladog pisca Nikolu Nikolića, čiji je drugi roman sinoć promovisan u Gradskoj knjižari, u okviru 6. Zimskog salona knjige.

Govoreći o prvom susretu sa „Meandrom“, ona je kazala da ga je pročitala još kao rukopis, u novembru prošle godine, i odmah predložila prvom čovjeku Nove knjige, Predragu Uljareviću, da postane njihov autor. Ona objašnjava i zašto:

- Za deset godina, on će biti jedan od najvećih pisaca na Balkanu. On pripada novoj generaciji koja se vratila tradiciji, konciznim rečenicama i lirskim opisima pejzaža, kojima počinje svako poglavlje. Teško da možemo reći da je Nikola pravi predstavnik nove generacije - generacije površnosti, koja ne može da nađe dubinu u onome što je okružuje.

Književnik i kritičar Balša Brković prvo se osvrnuo na brojnu mladu publiku sinoćnjeg događaja.

- Ogromno je zadovoljstvo što je na promociji knjige mladog pisca ovoliko ljudi. To je bitna informacia i o Nikoli i o ovom kulturnom prostoru – kazao je on i dodao:

- Priča o generacijama je opasna i može da donese previd. Mladi književnik, od 24 godine, njegovo djelo ne mora da  bude u korelaciji sa godinama. Ja sam, eto, fan Nikole, a duplo sam stariji od njega – kaže Brković koji smatra izlazak Nikolićevih romana „Čvor“ i „Meandar“ „istinski značajnim datumima u crnogorskoj književnosti“.

- Dok sam čitao rukopis „Meandra“, stalno mi je bila u glavi sintagma „češka škola“. Ona se, prije svega, koristi za reditelje. U ovom slučaju, za to su krivi vozovi ili „Strogo kontrolisani vlakovi“ Bohumila Hrabala, koji je u svom romanu govorio o odnosima u tom kontrolisanom svijetu. Uz to, „češka škola“ podrazumijeva i znatno relaksiraniji odnos prema kulturi, istoriji. Ona pokazuje da su uvijek u prednosti kulture koje imaju više opcija, jer jedna, dominantna ličnost može da zgazi prostor u kome postoji. Kultura u kojoj je dominacija jednog čovjeka je zatvorena, a ljudska mjera uključuje hedoniju i samodefinisanje.

Brković takođe smatra kulture poput naše „preozbiljne“, jer „ukidaju mogućnost samodefinisanja“.

- U prozi Nikole Nikolića je strašna potreba distanciranja od modela društva koji ne dopušta samodefinisanje. Roman je sjajna priča o potrebi za samoodređenjem, da se, na neki način, distancira od prostora sa velikim naracijama, da se potraži prostor gdje može da funkcioniše kao jedinka – zaključuje pisac uz komentar da će publika „jedva čekati novi roman Nikolića“.

Đuro Radosavović koji je, poput autora „Meandra“, kolumnista Vijesti, za kolegu ima nesvakidašnji opis – naziva ga „ispeglanom bijelom košuljom crnogorske književnosti“.

- Njegovi uzori nisu, kao kod većine, da piše buntovnički, već su oba romana čisto – „Nikola Nikolić“. U njegovom stilu nema pretencioznih književnih zadataka koji ne odgovaraju njegovim godinama. Ovo je savršeno upakovano djelo. Dobro je što ne igra na kartu „seks, droga i rokenrol“, jer ljudi danas obično žele na tome da grade svoj stil.

Uz riječi hvale, Radosavović se i kritički osvrće na generaciju kojoj pripada, nazivajući je „nojevima“, i da je Nikolić među njima neko ko „traži rješenje za probleme“.

- U romanu on daje nadu, uz traženje razloga i okolnosti zašto je sve tako u našem društvu. Rješenje je - u velikim pregnućima.

Na kraju, sam autor koji je, kako sam priznaje, „pisac od malo riječi“ potcrtava da je na čitaocima sud kakav je njegov drugi roman.

- Žao mi je što od sada gubim dodirne tačke sa romanom, jer on počinje da živi novi život, u interakciji sa publikom.

Za njega je posebno interesatno što brojna publika prisustvuje promociji, i da će uspjehu „Meandra“ svakako doprinijeti „veliki izdavač i veliki tiraž“.

- Na kraju sam postao svjestan da je u romanu, ujedno, mnogo toga i za svakog ponešto, uz opis velikog broja likova i društvenih devijacija u Crnoj Gori. A pruga predstavlja psihološki meandar i ona je glavni junak romana. Sada mi ostaje da čekam deset godina i da vidim šta će biti sa ovom knjigom – zaključio je Nikolić.

Zimski salon knjige sjutra će predstaviti dvojezičnu zbirku stihova „Sjeme i druge pjesme“ Tanje Bakić, od 21 čas.

O ovom naslovu govoriće Jelena Krsmanović, urednica izdvačke kuće Nova knjiga, i sama autorka.

K.J.

Foto: I.Božović

Portal Analitika