Ova dva crnogorska ustanika poginulisu u selu Ravno kod Kolašina 8. marta 1929. godine u obračunu sa srpskom žandarmerijom.
Beogradska Politika je 13. Marta objavila tekst pod naslovom “Pogibija posljednjih crnogotskih odmetnika”, u kojem se kaže da su njihove glave bile ucijenjene na 100.000 dinara.
Braća Bulatović 12 godina su boravili u šumi.
Za Radoša se kaže da je još 1919. godine u sukobu sa žandarmima, koji su bili opkolili njegovu kuću, zadobio šest rana, ali je i tako ranjen, “uspio da umakne”.
Svi rođaci i prijatelji predali su se do 1922. godine, ali su on i njegov brat ostali i dalje u šumi.
Uhvaćeni su 8. marta 1929. godine, kada su ih žandarmi pronašli u kući nekog “siromaška Đukića”, u selu Ravno, koji je tu živio “u krajnjoj bijedi” sa ženom i četvoro djece.
Đukić je, nakon propalog pregovaranja, morao da zapali svoju kuću, kako bi žandarmi Bulatoviće prisilili da izađu sa tavana gdje su se bili sakrili.
Pogibija je bila neminovna, a kasnija obdukcija je utvrdila da je jedan od braće bio teško obolio na plućima, a da obojica ništa nisu jeli više dana.“Tako su završili život i ova dva posljednja odmetnika iz kolašinskog sreza, nekada dva dobra domaćina i poštena čoveka, a u ratu dva hrabra vojnika, koje su politički trgovci napravilili zlikovcima i odmetnicima”, zaključuje Politika.
Na prvoj slici gore: Drago, Mašo, Radoš i Rade Bulatović, Boško Boričić i Todor Dulović.
Na drugoj je tekst iz Politike, a na trećoj ubijena braća Bulatović.
