-Ja se uvijek lijepo provodim, ja sviram uživo, a svirati uživo ja za mene velika i ozbiljna stvar. U dobu kada mi glazbenicima nazivamo ljude koji vrte ploče, meni je strašno kada čujem DJ-a koji kaže „juče sam imao koncert“. Ja to ne mogu shvatiti. Ali mogu razumijeti kada se nađemo mi frendovi - Marko krene nešto na bubnju, Popov na udaraljkama, Sale se na kibordu priključi, bas krene, krenem ja na gitari i sve to zajedno tvori nešto što se zove glazba. Meni je to apsolutno ludilo i zato to radim dan danas.- ističe
Masimo.
Hrvatski pjevač priznaje da puno razmišljam o rasporedu pjesama. - Raspored pjesama je tajna onoga što će publika osjećati. U rasporedu pjesama ima malo psihologije mase. Treba malo publiku podići, u sredini koncerta odmoriti i onda opet druga amplituda prema kraju. Ja znam da, ako mi damo svoj maksimum da će i publika biti euforična.-
On se osvrnuo i na svoju mladost, za koju kaže da i nije bila baš idealna.
-Ja sam krenuo kao gilipter lokalni, bio sam na suđenju gdje je od nas osam, sedam otišlo u zatvor, a mene je socijalni radnik spasio i rekao: „Ovaj momak ima nešto u sebi. Dajte mi ga da radim sa njim.“ Sudac je na to pristao. Čitava jedna generacija mojih prijatelja je otišla što u zatvore, što u poravne domove – naglašava
Masimoi dodaje da je iz takve atmosfere „krenuo u gitaru.“
-Par mjeseci nakon toga sam uzeo gitaru, koju nikad u životu nisam uzeo u ruke i vidim da ide. Kada sam sa Vlatkom Stefanovskim kasnije razgovarao pitao sam ga koliko mu je trebalo da dođe do tog nivoa sviranja. On kaže mjesec dana, ja kažem i meni isto. Ako se talenat nalazi u čovjeku i ako postoji volja za otkrivanjem glazbe onda to ide strašno brzo. Onda dođeš do jednog dobrog nivoa i tada treba napredovati. Treba shvatiti koliko ne znaš i učiti i upijati od drugih ljudi, izaći iz zone komfora i učiti nove stvari.-objašnjava popularni muzičar.
Masimo
dalje govori da u njemu, kao i u svakom drugom umjetniku postoji tamna strana.
- Moje puno ime i prezime je Masimo Savić Moreno. Ima crnila tu u meni. „Moro“ na italijanskom je crn. Meni je dosadno pa onda idem u dubine crne psihe. To je potrebno. Ako ne doživš lom srca ne znaš ga predočiti. Ukoliko želiš biti mediji koji želi da prenese emociju bukvalno moraš kroz to proći, kaže hrvatski pjevač i dodaje da sa druge strane moraš živjeti dobro.
-Ono što je Erik Klepton rekao da se bluz svira praznog stomaka je totalna glupost. Ne možeš radit ako si gladan, ako nemaš za stan, za struju. Previše ti misli odlaze na probleme, a premalo na umjetnost. Ja se trudim da imam mir. Meni treba samo mir, a onda se ja mogu baviti glazbom.- zaključio je
Savić.
