Jer, na beogradskom aerodromu nije se desila rutinska stvar – da jedan čovjek kratkog fitilja udari drugoga! Suština nije ni u specifičnim okolnostima – udareni je javna ličnost, a i napadač se odnedavno često pojavljuje u medijima, mjesto zbivanja je sasvim atipično, a prisustvo supruge napadnutoga ne pogoduje viteškim interpretacijama kompletnog čina. Suština je u dubokom konfliktu koji traumatizira cijelo crnogorsko društvo duže od deceniju, u sukobu nakaradno shvaćenog savremenog koncepta slobode govora, s jedne strane, i iskonskom pravu na zaštitu ličnog dostojanstva, s druge!
Odmah treba pojasniti, problem nije u sferi normi, nego u njihovoj interpretaciji. Pogledajte nacionalne ustave, novinarske kodekse, međunarodne deklaracije… Svuda je obraz prepoznat kao - neotuđivo pravo. Za javno i neosnovano kaljanje ugleda propisane su - kazne. A, kao svojevrsna preventiva postoji odgovornost za javnu riječ. Koju treba razumjeti ovako: to što možete nekome da uništite život, ne znači da to obavezno treba i da uradite! Stoga svako pravo prati obaveza, a moralne skrupule javnih djelatnika trebalo bi da rastu upravo proporcionalno uticaju koji imaju na javnost!
Načela su, dakle, kristalno jasna. Ali su, izgleda, nespojiva sa trenutnom razinom zrelosti golemog dijela crnogorske političke klase, novinarske branše, a onda, neizbježno, i svega ostalog što čini javnost ove zemlje. Nebojša Medojević je, vjerovatno, najbrutalniji primjer javne ličnosti bez svijesti o korelaciji slobode govora i odgovornosti za javnu riječ. Ali nikako i jedini. Imamo, nažalost, gomile političara, novinara, samoproglašenih intelektualaca… koji su to pravo srozali na nivo apsolutno neodgovornog optuživanja, a često i nepristojnog zadiranja u privatnost. Lakoća kojom nasrću na tuđ obraz postala je nepodnošljiva!!!
Pakovanje neobuzdanog klevetanja u celofan viših ciljeva, poslaničke dužnosti, kritičkog novinarstva, intelektualnog promišljanja društvenih prilika… iritirajući je cinizam! Crna Gora pamti period pasjih grobalja, a na današnje crnogorsko društvo i ostatke njegovog tradicionalnog morala opasno reži diskurs koji se da porediti sa glaskanjem najboljeg čovjekovog prijatelja! Neka mi oproste psi.
U opštoj konfuziji shvatanja cilja, načina upotrebe i zaštite narečenih principa, najpogubljenijim i najtužnijim doimaju se crnogorske institucije, koje posljednjih sedmica bukvalno šene pred kvazipromoterima slobode govora!? Policija svoju nesposobnost da otkrije napadače na imovinu “Vijesti” pokušava da kompenzira tragikomičnim stražarenjem njihovih automobila i objekata! Tužilaštvo drži u pritvoru Veselina Pejovića, iako nema racinalnog razloga za sumnju da bi on mogao pobjeći iz Crne Gore ili uticati na svjedoke napada na Medojevića!?
Sve uistinu djeluje kao kolosalan haos, u kojem je ukazivanje na red stvari zaludan posao! Pa, ipak…
Šamar na aerodromu morao bi da prizemlji one koji poslanički imunitet shvataju kao pravo na optuživanja bez dokaza! Poslanika nije izabrao narod da bi pljuvao po ljudima! Ulaskom u Skupštinu ne stiče se status više vrijednosti u odnosu na građane, makar ih intimno tretirali kao prost puk! Normalan čovjek trebalo bi da razumije kako uz izbor ide i obaveza da se ponašanjem daje primjer!
Ali, koliko je naših političara uspjelo - da ne “oboli od značaja”? Čovjek koji godinama funkcioniše kao mašina za uvrede traži gašenje dva glasila koja su objavila uistinu ružan tekst o njemu!? Pritom, zaboravlja da je on javna ličnost i, kao takav, po definiciji, dužan da trpi više!
Veselin Pejović, pak, nije javna ličnost i nema takvu obavezu. Niti je dužan da na pres konferenciji dokazuje nevinost, kako to čuh sinoć, u jednoj tv-emisiji. Ali, vlasnik Uniproma nije zakon i nema pravo da pravdu utjeruje svojim rukama! Fizičkim napadom na Medojevića mnogo je više naudio svom imidžu, nego što mu je to optužbama uradio lider PZP!
Znam šta znači kad čovjeku “pukne film” zbog klevetanja političara. I znam kako se to rješava bez fizičkog obračuna. Ali je užasno što taj put ne vodi kroz institucije sistema. Građanin Crne Gore nema nikakvu šansu da u zakonskoj procedure zaštiti svoje dostojanstvo od nasrtaja političara i novinara!!! Naprotiv, pokretanjem parnice samo nabacuje sebi na vrat nove nevolje! Arsenal floskula koje takvo istjerivanje pravde čine besmislenim je notoran – gušenje slobode medija, kritičke riječi poslanika, borbe za demokratiju, a protiv kriminala i korupcije… U Crnoj Gori nema tužioca i nema sudije i nema političara i nema predstavnika EU i nema ambasadora i nema NVO poslenika koji će stisnuti petlju da pravo na slobodu govora, bez kojega nema demokratskog društva, stavi u istu ravan sa odgovornošću za javnu riječ i pravom na poštovanje ljudskog dostojastva, bez kojeg nema slobodnog čovjeka!
Slučaj sa beogradskog aerodroma to zorno pokazuje: muk i neaktivnost institucija, u idealnom sticaju sa licemjerjem I kukavičlukom gore navedenih adresa, kad je trebalo reagovati na neodgovorno ponašanje imunitetom zaštićenog poslanika, doveli su do neprihvatljive reakcije građanina, suočenog sa činjenicom da ga sistem ne štiti. Rezultat – građanin u pritvoru, poslanik u slobodnom padu povjerenja, društvo u konfuziji, institucije u krizi!
Dokle?
Darko ŠUKOVIĆ (Radio veza,Radio ANTENA M)
