Tim naučnika sa “Georgia Institute of Technology” kreirao je nano vlakna, koja su tanja od ljudske vlasi, a koje tumori koriste za „putovanje“ tijelom.
Studije na životinjama pokazale su da tumori mozga mogu biti znatno smanjeni navođenjem tumorskih ćelija da migriraju pomoću nano vlakana. Autori studije su radili na teško izlječivim tumorima mozga glioblastomima, koji su vrlo agresivni i skloni širenju unutar mozga.
U normalnim uslovima tumorske ćelije putuju duž živaca i krvnih žila i na taj način zauzimaju sve veće područje mozga, no nano vlakna, nova tehnologija predstavljena nedavno u stručnoj publikaciji “Nature Materials”, mogu oponašati te kanale koje tumorske ćelije koriste za kretanje unutar tijela.
– Tumorske ćelije se inače „hvataju“ za prirodne strukture, kao što su živci ili krvne žile, te ih koriste poput neke vrste voza na jednom kolosjeku, kako bi se premjestili u druge dijelove mozga. Osiguravajući im privlačnu alternativu u vidu nano vlakana, možemo efikasno pomjerati tumore prema odredištu koje sami odaberemo– objašnjava jedan od autora studije, profesor Ravi Belamkonda.
Naučnici su uspjeli niz različitih tipova raka da preusmjere i vode u željenom smjeru uz pomoć nano vlakana u testovima koje su obavili u takozvanim Petrijevim zdjelicama, kakve biolozi koriste u posmatranju bakterija i mikroorganizama na posebno napravljenim hranljivim podlogama. Potom su ispitivanja na životinjama pokazala da se tumor na taj način može „izvesti“ iz mozga i odvesti u implantirani toksični gel.
Veličina tumora kod miševa kod kojih je primjenjena metoda „tumorskog jednotračnog voza“ bila je čak 93 posto manja nego kod miševa koji nijesu bili liječeni.
– To je potpuno obrnuti princip liječenja od svih dosadašnjih, jer se ovdje ne pokušava dopremiti lijek do tumora već tumor dovesti do lijeka, odnosno do sredstva koje će ga uništiti – izjavio je profesor Belamkonda za BBC.
– Tumor sada možemo pomjerati putem koji sami odredimo i potom ga uništiti. Ne stvara se novi tumor, a primarni zapravo postupno nestaje – dodaje profesor Belamkonda i naglašava kako bi ovakav način kontrolisanja rasta tumora mogao u budućnosti dovesti do toga da, ako se već ne da izliječiti, tumor postane hronična bolest s kojom se može živjeti, poput dijabetesa.
(index.hr)
