Društvo

Barbieri: U slavu raštana!

rastan1
Čuveni kulinar, ali i intelektualac enciklopedijskog znanja, Veljko Barbieri, na portalu vecernjilist.hr, ima redovnu kolumnu “Gastronomske bajke”.

Barbieri: U slavu raštana!
Portal AnalitikaIzvor

Najnovijia je posvećena njegovom veličanstvu – kupusu sa posebnim osvrtom na raštan.

Vrijeme je raštana, zdrav je, kuvajte ga što češće i usput naučite nešto o egipatskoj i grčkoj  mitologiji vezanoj za ovu drevnu biljku.

Tekst prenosimo u cjelini.

barbiesri"Ovakva bi bila priča o prastarom kupusu, raštiki, kao i o mlađim mu rođacima glavatom kupusu i kelju, koji su se po želji samoga Ra razvili iz njegova lišća kako bi okruglim oblikom odali počast Suncu. Naime, nakon što su Velika majka Nut i njezin brat i muž Geb napučili obale Nila svim povrtnim blagom i tako ih prepustili svemoćnom Ra, on se požalio svojim slugama, a Nutinim i Gebovim sinovima i kćerima, Ozirisu, Setu, Izidi i boginji Neba, prelijepoj Neftis, s kojom je svakodnevno vodio ljubav, da nema nijedne biljke koja bi se mogla podičiti oblikom njegova Sunčeva diska i tako nicati isključivo u njegovu slavu.

Budući da je Neftis znala da se Ra posebno milio stari kupus razgranata lišća, koji danas zovu i divljim kupusom, raštanim kupusom ili samo raštikom, i to stoga jer je samoniklo rastao uz obalu svete rijeke te tako prkosio Nutinim hvalisavim tvrdnjama kako je upravo ona stvorila sve biljke i povrće, odluči ona svoga gospodara, vladara nad bogovima i ljudima, svog ljubljenog sunčanog Ra namamiti u polje divljeg kupusa i ondje ga snubiti. Nakon što ga je dugo milovala po cijelom tijelu, digne se moćni Ra i prodre u pohotnu Neftis te je uskoro od njegova užitka bilo dovoljno sjemena da se oplodi cijela zemlja. Ali nije lukava Neftis primila sve božansko sjeme u sebe, već je nekoliko dragocjenih kapi prosula po divljem kupusu i uskoro, a da toga Ra nije bio ni svjestan, stane uz divlji nicati i pitomi kupus, raznih vrsta, ali novog, okruglog oblika, na sliku i priliku Sunca.

Od tog trenutka Egipćani i njihovi bogovi počeli su slaviti kupus kao posvećenu biljku, izjedati je o svetim danima, a po zidovima grobnica svojih faraona često su slikali polja kupusa koja su te sinove Sunca trebala sjediniti sa svemoćnim Ra kad jednom stignu u njegove dvore. U arhajskoj Grčkoj držali su naprotiv da je kupus izravan potomak njihova Zeusa, a ne nekog tamo egipatskog boga Sunca. Štoviše, njihovi su svećenici javno pripovijedali mit koji govori kako se vrhovnik Zeus našao u neprilici jer je u kratkom vremenu morao protumačiti dva za svijet i ljudski rod presudna, ali tajna i proturječna proročanstva. Mozgao je danima, sve dok se od silnog umnog napora nije počeo znojiti od muke. Toliko se znojio da je s Olimpa počela padati kiša znoja. I čim bi koja kapljica pala na tlo, na tom mjestu odmah bi nikla glavica kupusa, od većih kapi stara raštika, od manjih kelj i glavati kupus. Zadubljen u teške zagonetke, Zeus je sasvim nesvjesno brao tek iznikle biljke i trpao ih u usta.

I dogodi se da je mirisno i krepko lišće prosvijetlilo Zeusov um i uspio je riješiti proročanstva koja su jamčila život svijetu, zemlji i ljudima, kao i trajnost i moć njegove božanske vladavine. Od tada je kupus postao Zeusovo posvećeno jelo i ubrzo su ga zavoljeli svi narodi koji su imali dodira sa starim Grcima. Uživajući u pomalo oporom okusu kupusa, počeli su čak tvrditi da je onaj snažni miris koji ispušta ta sveta biljka tijekom kuhanja zapravo isparavanje Zeusova znoja, pa stoga valja paziti da kupus uvijek stigne na stol svjež i skuhan samo za tu prigodu. Izmislili su tako i uzrečicu – “Dva puta poslužen kupus čista je smrt.”

Kasnije, u klasičnom razdoblju, a pogotovo u helenizmu, u gastronomski mnogo razvijenijim epohama, ta se uzrečica stala odnositi na svu podgrijanu hranu i općenito na svako jelo ili stvar loše pripremljenu ili preuzetu iz druge ruke, koja je u tim zahtjevnim, rafiniranim i elegantnim vremenima smatrana nedostojnom pažnje pravih gurmana. Pa vjerovali oni još uvijek u svemoćnog Ra ili u olimpskog vrhovnika, oznojenog Zeusa.”

Evo i jednog Barbierijevog recepta sa mješavinom raznih vrsta kupusa.

rastanrecept
DUBROVAČKA ZELENA MENESTRA

Pripremite 1½ kilograma suhog mesa kao za kalju, a u juhu u kojoj se kuhalo dodajte 2 kilograma raznih vrsta kupusa, 1 kilogram krumpira, 1 stručak sjeckanog petrusimula i 5 režnjeva češnjaka. Kad povrće omekša, dodajte kuhano suho meso izrezano na komade, popaprite i podlijte sa 1 dcl maslinova ulja. Služite vruće.

Portal Analitika