Statistika pokazuje da će se najmanje dvije trećine njih - vratiti zločinu.
Ako se tome doda podatak, da još najmanje toliko njih čeka na izricanje kazni, onda je odavno "zvonilo na uzbunu“. Porazna statistika, u kombinaciji sa činjenicom da su mladi prilikom izvršenja zločina sve brutalniji, potvrđuje da Srbija ima ozbiljan problem sa maljoletničkim kriminalom.
"Učenik izbo oca druga iz gimnazije“, "Četrnaestogodišnji lopov hara Borom“, "Mladi laki na obaraču“, "Dva dječaka i djevojčica uhapšeni zbog teških krađa“... Naslovi iz dnevnih novina dovoljno govore o učestalosti zločina za koje su odgovorni počinioci koji još nijesu izašli iz školskih klupa. Jedan od gradova koji imaju najviše problema i bilježe porast maloljetničkog kriminaliteta jeste Novi Sad. Samo posljednjih nedjelja u najvećem gradu Vojvodine zabilježeno je nekoliko potezanja pištolja, hladnog oružja, palica, pa čak i napad na đaka za vrijeme časa. Naravno, po porastu maloljetničke delinkvencije ne zaostaju ni drugi gradovi u Srbiji.
Porodica i država, nažalost, zasad nemaju odgovor na ovaj problem.
Vaspitno-popravni dom u Kruševcu trebalo bi da bude poslednja brana koja će ih zadržati i odvratiti od svijeta kriminala. Realnost je, međutim, drugačija - stepen povratka krivičnim djelima kod maljoletnika kreće se između 65 i 70 odsto, a u nekim sredinama je i veći.
Kriminolog Zlatko Nikolić kaže da problem nije u zakonskom okviru koji predviđa sasvim dovoljne kazne za maloljetnike, već u lošoj primjeni i neefikasnosti sistema. (B92)
