Generalni direktor za rudarstvo i geološka istraživanja pri Ministarstvu ekonomije Vladan Dubljević, kazao je da će država odabrati, ne jednog, nego više investitora prilikom istraživanja nafte i gasa.
-Naš princip je da u posao istraživanja nafte i gasa uvedemo više koncesionara. Ne postoji način da posao dobije samo jedan investitor, odnosno koncesionar. Ima mnogo razloga za to. Ako bi posao dali samo jednom koncesionaru onda bi bili permanentno izloženi raznim pritiscima i samovoljama koncesionara, što je karakteristično za ovu vrstu biznisa, kazao je Dubljević u intervjuu za Portal Analitika.
Dubljević kaže da je država uradila sve da zaštiti životnu sredinu i turizam od mogućih posljedica koje mogu nastati zbog istraživanja nafte i gasa.
-Tokom cijelog procesa smo izuzetno vodili računa o zaštiti životne sredine i ostalih privrednih djelatnosti, uključujući i turizam. Zakonom i pravilima smo zaštitili ekologiju i turizam Crne Gore, čak smo išli i korak naprijed - u pravila i zakone smo ugradili direktive EU koje važe za ovu oblast, pa i one koje još nijesu još postale važeće u zemljama EU. Međutim, ima još jedna stvar koju trebamo imati u vidu. U susjednim državama - Albaniji, Italiji i Hrvatskoj - već se rade istraživanja nafte. Tamo nema otpora da se vrše ta istraživanja. Mi ne možemo izolavati našu teritoriju od aktivnosti ovog tipa, niti možemo izolovati uticaj koji ima ta industrija na našu teritoriju, naveo je Dubljević.
ANALITIKA: Vlada je na prošloj sjednici usvojila modele ugovora o koncesijama za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa. Jesu li dokumenta povjerljiva?
DUBLJEVIĆ: Modeli ugovora sada nijesu povjerljivi. Svaki građanin Crne Gore koji žele da pogledaju šta piše u tim dokumentima - mogu da pođu na sajt Vlade i pročitaju šta tamo piše. Ništa u ovom poslu nije tajna. Dok su se ugovori pripremali, imali su oznaku “povjerljivo”, ali to više nije slučaj od onoga momenta kada ih je Vlada na sjednici prihvatila. Zašto su bili povjerljivi dok su se pripremali? Jednostavno - da bi se oduprli raznim uticajima, koji su karakteristični za ovu vrstu biznisa.
ANALITIKA: U pitanju su tri modela ugovora koji definišu sva prava i obaveze države i investitora prilikom istraživanja i eksploatacije nafte. Da li su u pitanju tipični ugovori?
DUBLJEVIĆ: U pitanju su modeli ugovora koji nijesu baš tipični za crnogorske uslove. Ključni od tri modela ugovora je ugovor o koncesiji između koncesionara i koncedenta. U pitanju je ugovor koji nije baš tipičan, a evo iz kog razloga. Tipični modeli te vrste ugovora u svijetu imaju 300 do 400 strana. U tim ugovorima o svim stvarima, pa i osnovnim pravilima se pregovora i dogovara. Mi nijesmo izabrali taj princip. Naš princip, imajući u vidu cijelo crnogorsko društvo i naše kapacitete administracije, je da mi unaprijed kreiramo pravila oko kojih nema pregovora! Ta pravila su već definisana zakonom, podzakonskim aktima i pravilnicima. Ta istovjetna pravila važe za sve koncesionare, dakle, neće biti slučaj kao u većini zemalja svijeta, da se pravila dogovoraju u zavisnosti od investitora.
ANALITIKA: Dakle, krovni ugovor je takav da je skoro sve definisano i da se o malo stvari može pregovarati. To znači da se može lakše pratiti realizacija ugovora?
DUBLJEVIĆ: Upravo tako. Naši modeli ugovori su takvi da je preostalo malo stvari o kojima se može dogovorati i pregovarati. Skoro sve je predviđeno. Plastično to izgleda ovako: imamo jednu površinu; u okviru te površine smo regulisali “saobraćajne znake” i mi dajemo naftnim kompanija dozvole “da voze (da istražuju naftu)” u tom području. Ako prekrše pravila, oduzeće im se dozvole. Olakšanje za administraciju je što, se nakon usvajanja ovih modela ugovora, nema potrebe da se formiraju radne grupe za praćenje ispunjavanja ugovora. Ugovori sa svim koncesionarima biće jednobrazni pa ih je lako kontrolisati. U suprotnom, ne bi imali kapaciteta da pratimo pojedinačne ugovore ponaosob.
ANALITIKA: Šta je predviđeno ostalim modelima ugovorima?
DUBLJEVIĆ: Drugi po važnosti ugovor određuje partnerski odnos između koncesionara, što baš nije karakteristično u svijetu. Taj ugovor potpisuju između sebe koncesionari, koji, dakle, rade pod jednim ugovorom! To znači da država Crna Gora uređuje odnose između više koncesionara koji rade na teritoriji Crne Gore…
ANALITIKA: Što praktično znači da će, ako se ne varam, Vlada uvesti više koncesionara u posao istraživanja nafte?
DUBLJEVIČ: Upravo tako. Naš princip je da u posao istraživanja nafte i gasa- uvedemo više koncesionara. Ne postoji način da posao dobije samo jedan investitor, odnosno koncesionar.
ANALITIKA: Zašto se Vlada opredijelila za politiku da bude više koncesionara?
DUBLJEVIĆ: Ima mnogo razloga za to. Ako bi posao dali samo jednom koncesionaru, onda bi permanentno izloženi raznim pritiscima i samovoljama koncesionara, što je karakteristično za ovu vrstu biznisa. Očekujemo da ćemo zbog usvajanja pomenutog ugovora o međusobnom odnosu investitora, imati mali otpor koncesionara iz naftnih kompanija. Vjerovatno će oni reći da su privatne kompanije i da nije dobro da im država uređuje odnose. Međutim, mi smatramo da im država mora urediti odnose, polazeći od činjenice da njihova aktivnost ima uticaj na državu Crnu Goru. Nijesmo izmisli ništa novo, jer je u pitanju internacionalni standard koji smo mi uzeli i prilagodili ga crnogorskim prilikama.
ANALITIKA: Koje stavke usvojenih modela ugovora su najvažnije, a koje se tiču koncesionara?
DUBLJEVIĆ: Najbitnije je da su svi koncesionari dužni da nam pošalju knjige, kako bi smo izračunali poreze, takse i naknade koji su dužni da plate državi. Zahvaljujući definisanim pravilim,a uvodimo kontrolu rada, pa nadležni organi su u mogućnosti da lako uporede podatke i dolazimo u situaciji da država ne može biti uskraćena za zakonske prihode od naftnog biznisa. Kao što je već poznato ukupni prihodi države od naftnog biznisa iznosiće 65 do 70 odsto neto profita svih koncesionara.
Da napomenem: nijesmo napravili „copy paste“ norveškog modela, ali smo sve norveške stavke koje su mogu primijeniti kod nas- unijeli u naše modele ugovora.
ANALITIKA: Crnogorsku javnost će, nema sumnje, posebno interesovati i procjena da li istraživanje i eksploatacija nafte i gasa može negativno uticati na turizam i ekologiju Crne Gore, budući da su na primorju predviđene i realizuju se velike investicije?
DUBLJEVIĆ: Tokom cijelog procesa smo izuzetno vodili računa o zaštiti životne sredine i ostalih privrednih djelatnosti uključujući i turizam. Zakonom i pravilima smo zaštitili ekologiju i turizam Crne Gore čak smo išli i korak naprijed. U pravila i zakone smo ugradili direktive EU koje važe za ovu oblast, pa i one koje još nijesu još postali važeći u zemljama EU. Međutim, ima još jedna stvar koju trebamo imati u vidu. U susjednim državama Albaniji, Italiji i Hrvatskoj se već rade istraživanja nafte. Tamo nema otpora da se vrše ta istraživanja.
Vidite, mi ne možemo apsolutno izolovati našu teritoriju od aktivnosti ovog tipa, niti možemo izolovati uticaj koji ima ta industrija na našu teritoriju. Objasniću primjerom: ako bi se recimo u Albaniji desila neka havarija na platformi na moru, to bi sigurno imalo uticaja i na ekološke prilike u Crnoj Gori. Od toga se ne možemo dovoljno zaštiti, jedino što možemo da uradimo je da štitimo našu djelatnost.
ANALITIKA: Da li se može izborom renomiranih koncesionara smanjiti opasnost od ugržavanja ekologije i turizma?
DUBLJEVIĆ: Upravo to je naša ideja. Biraćemo koncesionara koji u svom dosijeu ima najmanje ekoloških incidenata. U stvari, naš prvi stanadard pri izboru je da koncesionar uopšte nema ekoloških incidenata tokom svog rada. Svaka kompanija vodi evidenciju o njihovim ekološkim incidentima, i to je opšte poznato. Zakonom je predviđeno šta se sve radi u slučaju incidenta, a najvažnije je da je definisana odgovornost majke kompanije koncesionara. U pitanju su ogromne naftne kompanije. Ne treba živjeti u iluziji da istraživanje nafte ne može uticati na ekologiju i turizam. Može svakako, ali taj uticaj treba svesti na najmanju moguću mjeru.
ANALITIKA: Crna Gora će, shodno propisima, formirati Naftni fond u kojiće biti usmjereno četiri petine ukupnih državnih prihoda od naftnog biznisa. Može li se u ovom momentu govoriti koliki bi bili državni godišnji prihodi od ovog posla?
DUBLJEVIĆ: Imajući u vidu posao koji obavljam i odgovornost, ne usuđujem se da procijenim koliki bi mogli biti godišnji prihodi.
Jedno je sigurno: u naftnom biznisu se obrće veliki novac, to je igra velikih brojeva. Ne mogu da procijenim koliki je novac u pitanju, ali mogu da kažem koji je to procenat. Ponoviću, državi ide 65 do 70 odsto neto profita svih koncesionara. Koliki će biti profit –vidjećemo. Ne mogu da kažem ni da li će koncesionari pronaći komercijalne količine nafte. Vlada je zakonski sve uradila da se taj profit ne može sakriti. Za razliku od nekih drugih oblasti gdje je moguće sakriti pravi profit. U ovom slučaju to je nemoguće. Predlog zakona o superporezu na naftnu indistriju je prije dva dana prošao Komisiju za ekonomsku politiku i danas bi trebalo da se o njemu izjasni Vlada. Ono što me čini spokojnim, ako dođe do otkrića komercijalnih količina nafte, je da su interesi Crne Gore zaštićeni.
ANALITIKA: Kad bi u najboljem slučaju mogla da počne eksploatacija nafte u crnogorskom podmorju?
DUBLJEVIĆ: Teoretski, treba najmanje tri do četiri godine da prođe da bi se krenulo sa proizvodnjom. Indirektni benefiti vrlo brzo će se osjetiti, i prije početka istraživanja nafte. Uredbom, koju je Vlada usvojila na prošloj sjednici je utvrđeno da koncesionar mora plaćati 300 eura po kvadratnom kilometru kao naknadu za korišćenje površine, i 5 do 12 odsto naknade za proizvedenu količinu nafte u zavisnosti od veličine proizvodnje. Koncesionar to može platiti u novcu ili nafti, u zavisnosti od procjene države. Naknada za korišćenje površine je 10 puta veća i iznosi 3000 eura po kvadratnom kilomettru ukoliko koncesionar probije rokove. To motiviše koncesionara da ne traži novi rok za produženje istraživanja, a ako zatraži -mora platiti penale. Dakle, mi nijesmo htjeli da prilikom koncipiranja propisa dodatno motivišemo i izlazimo u susret investitorima, već smo prije svega, željeli da zaštitimo interese Crne Gore.
ANALITIKA: S obzirom na to da se raspisani tender odnosi za ulcinjski blok i morsko istraživanje nafte, da li Vlada planira da raspiše tender za istraživanje nafte na kopnu?
DUBLJEVIĆ: Bilo je intersovanja za kopneno istraživanje nafte. Međutim, kopnena istraživanja nafte su daleko skuplja nego morska. Iz razloga što su seizmička snimanja na kopnu komplikovanija i skuplja nego na moru. Na moru imate brod koji zakači uređaje za seizmička snimanja, i sve je to puno jednostavnije nego na kopnu. Zbog toga je i manje kompanija zainteresovano za kopneno nego morsko istraživanje nafte. I još jedna stvar, nijesmo pripremili kopno za istraživanje kako smo pripremili ulcinjski blok. Imali smo zahtjeve od Gasproma za kopneno istraživanje nafte, ali jednostavno mislimo da još nijesmo spremni za tu vrstu tendera. Odlučili smo da sačekamo rezulate istraživanja kopnene nafte u BiH i Albaniji, pa ćemo onda vidjeti šta ćemo. Onoga trenutka kada budu indikacije o pronalasku nafte na kopnu u susjednim državama, onda će naša teritorija biti atraktivnija.
ANALITIKA: Hoće li biti raspisan tender za istraživanje nafte u rejonu Prevlake?
DUBLJEVIĆ: Vlada je veoma oprezna kada je riječ o istraživanju nafte i gasa u rejonu Prevlake. Baš zbog tog otvorenog pitanja međudržavne granice između Crne Gore i Hrvatske. Moje mišljenje je da ćemo se mnogo lakše dogovoriti sa Hrvatima oko granice dok tamo nije nađena nafta. Zbog mogućnosti arbitraže, naš stav je da se još nijesu stekli uslovi da se raspiše tender za istraživanje nafte u okolini Prevlake. Kad se utvrdi državna granica, onda možemo raspisati tender za tu oblast.
Predrag ZEČEVIĆ
Foto: Ivana BOŽOVIĆ
