Nebrojeni potomci prvog Fila prognoziraju vrijeme već 120 godina, ali pitanje je koliko je mali mrmot uspješan u svom poslu? Ne naročito, pokazuje dosadašnje iskustvo.
Filu iz Panksetonija je ovaj zadatak prvi put povjeren 1887. godine. Odabrani članovi Kluba mrmota iz Panksatonija svake godine 2. februara bude mrmota čim izađe sunce da bi vidjeli da li će imati sjenku. Doduše, suprotno vjerovanju Fil ne mora lično da vidi svoju senku, važno je samo da je ima.
Prema podacima Kluba mrmota kome nedostaju podaci za devet godina, različite inkarnacije Fila iz Panksatonija prognozirale su 99 puta produžetak zime i 15 puta prijevremeni dolazak proljeća.
Njihova prognoza za šest narednih nedjelja bila je tačna u 39 odsto slučajeva.
Pokazalo se da Fil bolje pogađa kakvo će biti vrijeme kada ne vidi svoju sjenku, odnosno kada je nema zato što je oblačno.
- Kada Fil predvidi kratku zimu, mnogo je veća vjerovatnoća da će pogoditi - izjavio je ove godine meteorolog Tim Roš, objašnjavajući da je mrmot od 15 puta kada nije vidio svoju sjenku, pa je predvidio rano proleće, sedam puta pogodio, što je stopa tačnosti od 47 odsto.
Ali, čak i kada biste bacali novčić, imali biste 50 odsto šansi da pogodite. Prema tome, skoro da je bolje da bacate novčić, nego da se oslanjate na prognoze mrmota.
Međutim, veliki broj ljudi se zbog držanja tradicije ovog običaja skuplja 2. februara i očekuje meteorološku prognozu.
Dan mrmota je, inače, poslužio kao inspiracija za istoimeni film (Groundhog Day), čiji glavni junak novinar-meteorolog dolazi u Panksetoni da napiše priču o ovom običaju, a ostaje zarobljen u vremenu i stalno proživljava jedan te isti dan.
Reditelj filma je Harold Ramis, a u glavnim ulogama su Bil Marej i Endi Mekdauel.
