Arena podsjeća da se već petnaestak dana „u komšiluku“ priča samo o njemu, a od kad je preuzeo tuzlansku „Slobodu“, Tuzla opet živi fudbalski san.
Ovaj je čovek velike harizme privlačio pažnju gdje god da je radio – u Kini, Švajcarskoj, Iranu, Bosni i Hercegovini...
Tuzlaci su ga dočekali euforično, na početku njegove 27. „dionice“.
„Ta je euforija samo uzvrat, jer ja volim ljude, sine moj, i oni to prepoznaju. Tako to traje oduvijek“, kazao je Blažević.
„Ovo naše balkansko podneblje, to uvijek kažem, daje najveće igrače svih vremena. I znam zašto je to tako, uvijek prepoznam našeg igrača, čim primi loptu, majku mu j.... To je zbog istorije. Naši su narodi bili dugo okupirani. Našu si đedovi i prađedovi morali da se razvijaju, da koriste razne trikove, fore da bi egzistirali. To smo mi naslijedili u genetskom kodu. Ne možemo daleko doći sa varkama u ekonomskom smislu, ali u fudbalskom možemo“, kazao je Blažević.
