Portal AnalitikaIzvor
Kako je Portalu Analitika kazala Zdenka Burzan, direktorka Agencije, prijedlog za mirno rješavanje radnog spora pojedinci najčešće podnose zbog neplaćanja rada dužeg od punog radnog vremena, neplaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, kao i neplaćenih godišnjih odmora. Organizacije pak, poput sindikata, prijedloge najčešće podnose zbog nepoštovanja odredbi kolektivnog ugovora. Ukoliko se u takvim slučajevima postigne saglasnost strana u postupku, preporuka Agencije, odnosno njenog ovlašćenog miritelja, postaje sastavni dio tog koletivnog ugovora.
Predmeta ima vezanih i za javni i za privatni sektor ali, budući da je država najveći poslodavac u Crnoj Gori, najviše ima i sporova u kojima su državne institucije strana u sporu, objašnjava Burzan.
Ona ističe da je do sada bilo veoma malo predloga rješavanja sporova vezanih za mobing, te da je u ovom momentu samo jedan takav predmet u postupku. Direktorka Agencije objašnjava da je riječ o delikatnim i teško dokazivim tvrdnjama kada je riječ mobingu, ali i da je Zakon o zabrani zlostavljanja novijeg datuma, te da njegova primjena traži vremena.
Ušteda i efikasnost uz saglasnost strana u sporu: Kako kaže Burzan, i poslodavci i radnici i organizacije sve više prepoznaju prednosti rješavanja spora pred Agencijom, budući da su njene odluke pravosnažne kao i sudske, a da je vrijeme rješavanja sporova neuporedivo kraće nego pred sudom.
„Sudska zaštita sigurno je najbolja pravna zaštita ali, sud je po prirodi stvari formalan, tako da određeni sporovi često traju dugo iz administrativnih ili procesnih razloga, pa se, uz to, i ne riješe na suštinski rješiv način“, objašnjava Burzan.
Ona dodaje da je osnovni princip rada Agencije, za razliku od suda, pred kojim se spor može pokrenuti bez saglasnosti druge strane, jeste princip dobrovoljnosti, što znači da obje strane moraju biti saglasne za takvo rješavanje spora. To uopšte nije limitirajući faktor, jer se u praksi sve više prepoznaju prednosti mirnog i dogovornog rješavanja sporova pred Agencijom, kao brži, ali i najjeftiniji način. Olakšavajuća je okolnost i što se sudski spor može u bilo kojoj fazi ustupiti Agenciji na rješavanje, naravno, opet ukoliko su strane u sporu saglasne. Nema advokata, nema sudskih troškova, arbitre i miritelje plaća Agencija.„Do nedavno smo imali 42 izabrana miritelja i branitelja, a u međuvremenu, dvaarbitra su imenovana za sudije, a jedan za notara, tako da više ne mogu raditi za nas, zbog prirode njihovog zvanja. Između miritelja i arbitara nije pravljena podjela, isto lice je i miritelj i arbitar, zavisno od predmeta spora. Ako se angažuju za koletivni spor, onda je miritelj, ako je za indiviudualni, onda je arbitar. To su ljudi sa velikim iskustvom u rješavanju radnih sporova, uz to visokih moralnih standarda. Njih bira Agencija, na prijedlog posebne komisije, sastavljene od članova, predstavnika svih socijalnih partnera, Vlade, poslodavaca i sindikata, nakon javnog konkursa i predviđene zakonske procedure. Arbitri i miritelji imaju mandat od četiri godine“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.
Agencija umjesto suda: „Otvaranje predmeta pred Agencijom moguće je, dakle, u svakoj fazi sudskog postupka, ukoliko se na ročištima pred sudom, stranke saglase da će nastaviti spor pred Agencijom. U tom slučaju, sud staje sa postupkom, i upućuje predmet spisa Agenciji do okončanja postupka. Odluka Agencije je zakonski obavezujuća, koliko i sudska presuda. Ali, rješenje je pravosnažno i izvršno samo ako su se stranke saglasile u vezi sa rješenjem spora, jer protiv takve odluke se ne može pokretati nijedan, ni redovan niti vanredan pravni lijek. Odluka Agencije ima snagu sudskog poravnanja. Prednost Agencije je i u tome što, kao što znate, postoje neke sudske presude koje je nemoguće izvršiti – ili ne postoji pravno lice, ili je nemoguće izvršiti naknadu štete po osnovu rada kod poslodavca koji više ne postoji ili je u stečaju. Predmet ne može biti pred Agencijom ukoliko je riječ o već pravosnažno presuđenoj stvar“, objašnjava Burzan.
Pored toga, pred Agencijom se, zbog njenog drugačijeg, može se reći „prisnijeg“ odnosa sa strankama i među samim strankama, dolazi lakše do nekih saznanja do kojih se pred sudom ne može doći, zbog po svojoj prirodi formalizovanog rada, ali i zbog nerijetke neukosti strana, uključujući advokate, u vezi komplesne problematike radnog zakonodavstva.
Ukoliko za to postoje uslovi, arbitraža se obavlja u prostorijama poslodavca, kako bi se obavila na brz i efikasan način. Ako ne, u Agenciji postoje prostorije namijenjene arbitraži.
„Procedura rada Agencije je jednostavna. Kada obje strane iskažu spremnost na rješavanje spora pred Agencijom, bira se, opet uz obostranu saglasnost, arbitar, odnosno miritelj sa našega spiska. Arbitar ili miritelj obavi raspravu sa jednom stranom, onda sa drugom, pa se zakaže ročište, kojem pristupaju obje strane. Praktično, odluka se može donijeti za jedan dan, ukoliko nije neophodno zvanje svjedoka ili mišljene vještaka. Bitno je da su obje strane dužne da podnesu dokaze za svoje tvrdnje, a zakonska je obaveza da se odluka donese 30 dana nakon otvaranja rasprave, što je sasvim dovoljan rok“, kaže Burzan.
Ona ističe da su obje strane unaprijed informisane o tome da je riječ o zakonu, i da će odluka imati pravosnažnu snagu.„Oni kojima ne odgovara rješavanje spora pred Agencijom, sigurno imaju određene skrivene namjere, zbog kojih žele da se spor odugovlači, pa preferiraju sud, jer to podrazumijeva odlaganje ročišta iz raznih formalnih razloga, odugovlačenja, mogućnost žalbi višim instancama... Sve to može trajati jako dugo“, objašnjava sagovorica Portala Analitika i zaključuje: „Agencija za mirno rješavanje radnih sporova potrebna je svakoj državi, jer su radni odnosi od posebnog značaja za društvo u cjelini, te njihovo brzo i efikasno rješavanje otklanja barijere prepoznate od Evropske komisije, i u ovoj oblasti na taj način potvrđuje opredijeljenost Cne Gore za poštovanje vladavine prava. Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji zahtijeva brzu i efikasniju zaštitu i zaposlenih i poslodavaca, kako bi se štedjelo i vrijeme i novac.“
