On je istakao da je ideja koja je okupila ljude oko filma “Montevideo” bila da pokažu ljudima da mogu da budu bolji, da im vrati vjeru u sebe, državu i narod.
- Srbi su mali narod, svrstaću ga među siromašnije i primitivnije, ali ne mislim da smo išta lošiji od onih bogatijih i manje primitivnih – rekao je Bjelogrlić.
On je naveo da je u djetinjstvu vjerovao da su Jugosloveni čudo od naroda, potom ranih osamdesetih godina da su Srbi najbolji od Jugoslovena, dok se devedesetih sve preokrenulo.
- Sa svojom generacijom sam odrastao kao Jugosloven, ubijeđen da su Jugosloveni čudo od naroda. Kasnije smo shvatili da smo Srbi, pa smo vjerovali da su od tih Jugoslovena Srbi stvarno najbolji. Pa se sjećam da sam u mladosti bio ponosan što sam Srbin i kad dođem u Split, sa ponosom kažem svima da sam Srbin. Mislilo se da smo mali narod, koji ima gen velikog naroda, da smo narod koji nema problem sa identitetom, sa svojim manama, sa svojim vrlinama. E onda su došle devedesete i zlo i došlo je vrijeme da se preispitujemo, ali je to klatno otišlo u drugu krajnost. Počeli smo da sumnjamo u sve, krivimo sebe za sve, da se posipamo pepelom – ispričao je Bjelogrlić.
Bjelogrlić kaže da “nije mislio da smo nebeski narod ni kada su nas najviše trovali“.
- Nismo mi gori od drugih, ali nas je istorija zapljusnula uraganom događaja. Neke smo mi izazvali, ali više smo zapljusnuti. Ne smijemo posustati i posumnjati da stvarno ne valjamo ništa. Sada ne valja ništa, ni prije 50 godina, ni Gavrilo Princip, pa ni Kolubarska bitka, sad kao sve nevalja i sve je urađeno pogrešno. To je katastrofa, ja sa tim ne mogu da se pomirim i radim da to promenim preko filma, neki drugi rade preko svog posla. Neće jedan film to da promijeni, ali hajde neka svako to radi – istakao je on.
Bjelogrlić je objasnio da je pretpremijera drugog dela “Montevidea” održana u Gračanici zato što je on odavno zacrtao da, ako ikada bude režirao filmove, da će pretpremijere biti na Kosovu.
- Prvi film je imao pretpremijeru u Zvečanu, a iako se mnogo pričalo o njemu, to su mnogi zaboravili. Ako postoji neki dio naroda koji je najugroženiji, najostavljeniji, to su ti ljudi tamo. Ako neko misli, a ja mislim, da je Kosovo Srbija, onda svako bar djelić svoje profesionalne energije treba da uloži u to i te ljude tamo – naveo je on.
Bjelogrlić je takođe ukazao da sve manje ljudi govori da je Kosovo Srbija.
- Sve manje čujem ljude u svom okruženju da to govore, uglavnom čujem političare i čitam grafite. Sve manje ljudi kažu: “E to je naše”. A i ne vidim da nešto konkretno po tom pitanju rade. Ako neko to osjeća, ima nekog uticaja, ako ima potrebu, onda može bar jednim svojim činom to da pokaže – rekao je on.
Govoreći o odlasku u Gračanicu sa premijerom Ivicom Dačićem, on je ukazao da zbog pratnje utisak nije uobičajen, ali da ga je porazila situacija oko administrativne linije.
- Sa ove strane nije bilo života, vide se pusta sela, pa tek kad se pređe počinje neki život. To me je porazilo, dugo se zabijala glava u pijesak, nije se radilo na životu, a ne može se teritorija imati u srcima, na papiru, u glavama, ako nema života – naveo je on.
(Telegraf.rs)
