Vučinić je naglasio da je tog dana prestalo neredovno crkveno stanje u zemlji.
- Tog dana je prestalo neredovno crkveno stanje u zemlji uzrokovano okupacijonim poretkom koji su uspostavile srpske trupe krajem 1918 godine. U julu naredne, 1994 godine, na temelju Zakona o Vjerskim zajednicama, Crnogorska pravoslavna crkva prijavljena je MUP-u i predat im je crkveni Ustav koji je potpisao legitimni vladika, izabran na crnogorskom Zboru kao tradicionalnom organu. Po tom Ustavu Crkva se ravnala u pitanjima crkvenog života i discipline. Tu činjenicu utemeljenu na Zakonu vlasti su namjerno ignorisale. Stoga Crkva nije mogla da bude pravno lice u prometu niti je mogla da raspolaže žiro-računom. Ali joj je tolerisana javna djelatnost - kazao je Vučinić za Portal Analitika.
Podsjećamo, na današnji dan 2000. godine u Centru bezbjednosti na Cetinju registrovana je Crnogorska pravoslavna crkva. Vučinić tim povodom kaže da je „prepredena administacija, bez obrazloženja, 2000. godine, zatražila je od Crkve da se ponovo prijavi, da bi joj odobrila status pravnog lica“.
- Prepredena administacija, bez obrazloženja, 2000. godine, zatražila je od Crkve da se ponovo prijavi da bi joj odobrila status pravnog lica. Prethodnu činjenicu da je Crkva prijavljena nije ni komentarisala, a na prigovor je odgovorila da joj nije poznata, ili je prijava izgubljena. Pa je Crkva morala ponovo prijaviti obnovu pastoralne djelatnosti i priložiti crkveni Ustav, kako i Zakon nalaže, u odjeljenju MUP-a, u gradu sjedištu pravnog lica, u našem slučaju na Cetinju. A onda je namjerno u javnosti taj čin komentarisan kao akt registracije Crkve u policiji. Ta zlonamjerna kvalifikacija, koju je svojevremeno izrekao jedan poslanik, i danas se javno zloupotrebljava u borbi protiv interesa Crnogorske crkve. Što se našeg pravnog statusa tiče on je od 2000. godine uređen, ali smo i dalje samo tolerisana crkva čije je svještenstvo progonjeno kao u vrijeme Dioklecijana - akcentovao je Vučinić.
Vučinić je konstatovao da su, koristeći se neredovnim prilikama, u posljednja dva desetljeća, vlasti nezakonito upisale 12 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, većinu od oko 600 crkva i manastira - u vlasništvo Srpskoj crkvi.
- Koristeći se neredovnim prilikama, u posljednja dva desetljeća, vlasti su nezakonito upisale 12 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, većinu od oko 600 crkva i manastira u vlasništvo Srpskoj crkvi. Ona pretenduje da se na njeno ime upiše ukupno oko 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta oduzetog nakon Drugog svjetskog rata crkvama i manastirima kao pojedinačnim pravnim licima. U tome naumu, riječju i djelom, javno i tajno, podržava je državna administracija koja joj je omogućila eksteritorijalni status na našoj teritoriji koji ne podliježe Zakonima ove zemlje - kazao je Vučinić i dodao:
- U svetinjama nad kojima je prije devedeset pet godina protegla svoje kompetencije koristeći se silom oružja matične države, združeno, vlasti i Srpska crkva, onemogućavaju pristup svještenstvu i vjerujućima Crnogorske pravoslavne crkve. Skupština Crne Gore je nemušto odbila da odlučuje o inicijativi Crnogorske pravoslavne crkve za poništenje akta regenta Aleksandra Krađorđevića o ujedinjenju crkava iz 1920 godine koju smo podnijeli 2006 godine.
Vučinić je potcrtao da u najvišem pravnom aktu koji je donijela ustavopisac nije upisao Crnogorsku crkvu kao domicilnu i tradicionalnu crkvu da bi i pravno utemeljio ekskluzivni status Beogradske patrijaršije.
- U najvišem pravnom aktu koji je donijela ustavopisac nije upisao Crnogorsku crkvu kao domicilnu i tradicionalnu crkvu da bi i pravno utemeljio ekskluzivni status Beogradske patrijaršije. Nema namjeru da je upiše ni u novom Zakonu o vjerskim zajednicama. Pravosudni organi se koriste svim pravnim i političkim, legalnim i ilegalnim sredstvima da ometu proces povraćaja nezakonito prepisane imovine stvarnim vlasnicima - selima, bratstvima i državi. Dok vlasti izbjegavaju da uklone limeni objekat sa Rumije koristeći se pravno ekvilibristikom kao argumentom. Odlučni su da Srpskoj crkvi omoguće da na vrhu ove planine opstane njen biljeg čiji je smisao da obilježi granice velikosrpskih teritorijalnih ambicija, a istovremeno da poništi materijalne i duhovne vrijednosti koje Crnu Goru i Crnogorce čine narodom osobenim među svim drugim narodima - zaključio je Vučinić.
