Obavještajnog časnika i stručnjaka za gerilsko ratovanje Onodu japanska je carska vojska 1944. godine poslala na ostrvo Lubang pokraj Luzona i naredila mu da se nikada ne smije predati te da čeka dolazak pojačanja.
Onoda i tri njegova saborca godinama su se pridržavali naredbe ne znajući da je rat završio. O njihovom postojanju filipinska vojska dobila je podatke kad se 1950. jedan vojnik odlučio predati i vratiti u Japan. Filipinci su iz aviona bacali letke kojima su obavještavali Onodu da je rat gotov. On i njegovi saborci sumnjali su da se radi o propagandi pa su nastavili sa špijuniranjem filipinskih vojnih postrojenja i povremenim napadima.
Slušao samo zapovjednika
Nakon smrti još jednog vojnika filipinske i japanske vlasti nastavile su potragu koja je prekinuta 1959. godine, jer se smatralo da su japanski vojnici umrli u džungli. Ali oni su opet napali 1972. godine a u akciji protiv filipinskih vojnih snaga ubijen je posljednji Onodin vojnik.
Iz Tokija su tada pozvali članove njegove porodice da ga uvjere da se preda, ali uzalud. Onoda je položio oružje tek 1974. godine kada je njegov bivši zapovjednik otišao u džunglu i rekao mu da se preda.
Onoda je bio jedan od desetaka vojnika koji su po cijeloj Aziji nastavili živjeti i ratovati ne vjerujući da je rat završio kapitulacijom Japana 15. avgusta 1945. godine.
Po povratku u Japan na konferenciji za novinare rekao je da je tokom boravka u džungli na umu imao samo jednu stvar - "provesti naredbu da se bori".
(index.hr)
