On je rekao da „današnja zvanična Crna Gora nije znala šta da uradi ni sa nedavnim najvažnijim jubilejom - dva vijeka od rođenja Njegoša, a kamoli da se snađe u odnosu na značaj dešavanja i sopstvenu ulogu od prije samo četvrt vijeka.
“Zato je najlakše prećutati svoje nekadašnje lice i pustiti dežurne analitičare da postupaju po mjeri svoje nevelike pameti“, kazao je Bulatović. Kako je istakao, danas živimo u vremenu u kojima istina, podaci i događaji nisu bitni, već je važna samo njihova percepcija i guranje u poželjnu sliku.
Prema njegovim riječima proteste prije četvrt vijeka iznijeli su mladi ljudi, prije svega sa Univerziteta.
„Odatle se, s pravom, moglo govoriti i o mladosti i o pameti i ljepoti. Ispred komunista Univerziteta na čelu sam bio ja, dok je socijalističku omladinu predstavljao Aco Đukanović, tada slavniji od braće Đukanović. Milo i Milica tada su bili sa druge strane „barikada“. Oni su bili članovi Centralnog komiteta SKJ, što je onda bilo značajnije od današnje ministarske dužnosti. Sveto je bio lokalni budvanski funkcioner. Tek kada su vidjeli da smo mi u Crnoj Gori pobijedili, ponudili su se da nam se pridruže”, kazao je Bulatović.
On se osvrnuo i na djelovanje Socijalističke narodne partije, ističući da je u pitanju “neobičan fenomen” na crnogorskoj političkoj sceni.
“Po mom mišljenju to je partija koja ima najčasnije članstvo i najnesposobnije rukovodstvo. Svoju nesposobnost ono uporno i dosljedno iskazuje, pa dodatno čudi nesmjenjivost njenih prvih ljudi”, rekao je Bulatović.
foto: novosti.rs
