- To je rezultat scenarija koji se u režiji predsjednika Skupštine Crne Gore odigrao u crnogorskom parlamentu krajem prošle godine i kojim se dokazalo da je nekim pojedincima, na najvišim funkcijama, najbitniji, trenutno umišljeni politički interes, kazao je Popović u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika.
Prema njegovim riječima, neupućeni u crnogorska politička zbivanja ne bi mogli ni pretpostaviti da je gospodin Krivokapić predsjednik jedne tradicionalno suverenističke partije, koji čak pokušava da napravi državotvorni blok od političkih subjekata na čijem su čelu bivši i sadašnji najviši funkcioneri SDP-a.
- Prijedlog Liberalne partije da se državna himna intonira na početku sjednice novog saziva Skupštine Crne Gore, kao i prve sjednice proljećnjeg i jesenjeg zasijedanja, koje bi se ubuduće obavezno održavale u Prijestonici Cetinju, bila je tri puta u skupštinskoj proceduri i dva puta je dobila potrebnu poslaničku većinu, međutim predsjednik Skupštine gospodin Krivokapić je sve uradio da do toga ne dođe i da se naša himna ne izvede u parlamentu države, po čemu je Crna Gora jedinstvena u svijetu. Da li postoji u svijetu država u čijem se najvećem domu, državnom parlamentu, ne smije ni pomenuti državna himna a ne, ne daj Bože izvesti. Volšebnim političkim mahinacijama, tumačeći Poslovnik Skupštine Crne Gore na način na koji se on ne može tumačiti, napravio je da se ne poštuje volja većine poslanika/ca i da se izglasana odluka vraća ponovno u proceduru, kako bi je devalvirao i uprkos jasno izraženoj volji poništio. Razočaravajuće zvuči da polovina poslaničkog kluba njegove partije, na posljednjoj sjednici Skupštine, nije podržala izmjenu Poslovnika u dijelu izvođenja državne himne, ali i čitavi poslanički klubovi partija, koje su bar deklarativno, državotvorne. Tome treba dodati i situaciju da te političke snage istovremeno pokušavaju diskreditovati Njegoša, kao nesporno, najvećeg crnogorskog sina, čije sveukupno djelo može služiti na čast pripadnicima svih vjera i nacija, koje Crnu Goru doživljavaju kao svoju državu.
Misli Petra II Petrovića Njegoša počivaju na univerzalnim civilizacijskim vrijednostima - slobodi, pravdi, borbi dobra protiv zla, čovjekoljublju, zaštiti slabih i nejakih, a neka njegova djela sežu još dalje, okrenuta tajnama postojanja, života, smrti, kosmosa. Iako je jedan od prioriteta liberala zaustavljanje instrumentalizovane podjele našeg društva koje počiva na političkim diobama, ne može baš sve biti predmet političke trgovine.
Opravdano se postavlja pitanje kuda „plovi“ ovaj crnogorski brod, čiji nacionalni homogenizam i razvoj patriotizma kao neophodnog uslova za što pozitivniji odnos društva prema sopstvenoj državi, kopni svakodnevno od obnove državnosti 2006.g. Primjerice, koga više čudi kontinuirani odlazak naših sjajnih mladih sportista i njihovo nastupanje za nacionalne reprezentacije drugih država, kad je u Crnoj Gori na najvišem nivou na djelu „interesni“, a ne prijeko potrebni „iskonski“ patriotizam. Naravno, druga strana će i ovu priču relativizovati opravdanim gnijevom zbog veoma loše ekonomske situacije u kojoj živi veliki broj naših građana/ki, ali Crna Gora pamti i gora socijalno-ekonomska vremena, nažalost, uvijek puna političkih podjela između svojih sinova i kćerki. Ipak je i u tim zlim vremenima, većinska Crna Gora znala da prepozna kako afirmacija identitetskih i nacionalnih vrijednosti, nemaju alternativu, vjerujem da će i u ovim mirnijim vremenima, to isto znati, zaključio je Popović.
