U vreme stradanja Medić se nalazio na privremenoj slobodi (“zbog dobrog vladanja”) za novogodišnje praznike, a FHP navodi da je Srbija “jedina zemlja u kojoj ratni zločinci već u ranoj fazi služenja zatvorskih kazni, dobijaju privilegije poput prava na slobodan izlazak u grad i prava na korišćenje godišnjeg odmora izvan zavoda”. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini osuđenici za teška krivična dela mogu dobiti ovakve povlastice tek nakon odslužene polovine kazne, navodi Fond.
FHP ističe da propisi Republike Srbije kojima se određuje tretman osuđenika za ratne zločine ne korespondiraju težini ovih krivičnih dela i da se tretman osuđenih za ratne zločine utvrđuje na osnovu istih kriterijuma kao i za na primer osuđene za gradnju bez građevinske dozvole. Naime, prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija i Pravilniku o tretmanu, programu postupanja, razvrstavanju i naknadnom razvrstavanju osuđenih lica, pravo na izlaz mogu dobiti samo osuđenici koji se nalaze u otvorenom i poluotvorenom odeljenju, a vladanje osuđenika je od ključnog značaja za raspoređivanje u ova dva odeljenja.
Dodeljivanjem privilegija osuđenicima za ratne zločine, institucije Republike Srbije obesmišljavaju suđenja za ratne zločine. Na ovaj način se i grubo izigrava pravo žrtava zločina na pravdu, što će za posledicu imati njihovo odbijanje da se pojave pred srpskim sudovima. Stoga, FHP zahteva da nadležni organi u cilju zaštite integriteta suđenja za ratne zločine hitno usvoje izmene kojima će se pooštriti davanje privilegija osuđenicima za ratne zločine.
(pobjeda.me)
