Pseća lobanja sa rupama koje pokazuju da je bila istaknuta na ritualnom stalku, obično razervisanom za ljudske žrtve, kao i jedna ženska i dvije muške lobanje probušene na istom mestu, što je omogućavalo da budu istaknute na već spomenutom ritualnom stalku, poznatom kao tzompantil.
Procenjenjuje se da nalazi potiču iz perioda između 1350. i 1521, a Meksički nacionalni institut za antropologiju i istoriju tvrdi da je ovo prvi put da je pseća lobanja nađena na ritualnom stalku, obično korišćenom za izlaganje odsječenih glava ratnika rivalskih grupa, koji su prinošeni na žrtvu bogovoima.
Poznato je da su za vreme španskih osvajanja na stalku umijele da završe glave konja, zajedno sa glavama svojih španskih gospodara. Sami Asteci nisu imali konje, tako da su ih možda smatrali nekom vrstom svetih životinja, ili nečim nerazdvojivo povezanim sa jahačem. Pse su, međutim, posedovali i poznavali, ali ovo je prvi slučaj da je pseća lobanja pronašena na takvom mjestu.Razlog bi mogao biti značaj psa u drevnim astečkim posmrtnim i pogrebnim ritualima, kada se vjerovalo da pas svog gospodara prati u podzemni svijet. Ženska lobanja na stalku takođe predstavlja neuobičajen nalaz, jer žene obično nisu uzimane kao ratni zarobljenici.