Promjene su uočene u lijevom temporalnom korteksu, dijelu mozda odgovornom za jezik, kao i u glavnoj zoni mozga za osjećaje.
Neuroni te zone povezani su sa podsticanjem svijesti da misli da radi nešto što zapravo ne radi, fenomen poznat kao simulirana spoznaja. Recimo, samo zamišljanje da trčimo može aktivirati neurone povezane sa trčanjem.
"Neurološke promjene koje smo otkrili, povezane sa tjelesnim osjećajem i sistemom pokreta, ukazuju na to da vas čitanje romana može transportovati u tijelo protagonista", rekao je profesor neurologije Gregori Berns, glavni autor studije.
"Odranije smo znali da vas dobra priča može, u prenesenom značenju, uvesti pod kožu nekog lika. Sada znamo da se nešto događa i na biološkom nivou", dodao je Berns.
izvor: b92.net
