Ajša Hadžibegović po profesiji je omladinska radnica sa magistarskim iz primjenjene transformacije konflikata. Dugogodišnja je volonterka u Izviđačkom pokretu i Crvenom krstu, kao i u mnogim drugim omladinskim organizacijama u zemlji, regionu i na međunarodnom nivou. Bila je potpredsjednica Savjetodavnog tijela za mlade pri Direktoratu za sport i mlade Savjeta Evrope i član ekspertske radne grupe Savjeta Evrope za razvoj i preliminarnu procjenu Evropskog portfolija za omladinske radnike/ce i omladinske lidere/ke od 2004. do 2006.
Ajša je učestvovala i u razvoju prvog Nacionalnog plana akcije za mlade u Crnoj Gori, kao članica Koordinacionog odbora. Sada je dio radnih grupa za izradu Strategije za razvoj nevladinog sektora i za Prijedloga zakona o mladima.
Njeno iskustvo obiluje treninizima i rukovođenjem različitih radnih grupa na međunarodnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Teme kojima se, tom prilikom, bavila bile su prvenstveno iz oblasti mirnog rješavanja konflikata, ljudskih prava, suočavanja sa prošlošću, omladinskog rada, neformalnog obrazovanja, inkluzije...
Objavljeno je nekoliko njenih članaka o izazovima omladinskog rada i prepoznavanju neformalnog obrazovanja, te o konceptu komenadžmenta.
Sada je angažovana u Građanskoj alijansi, kao njena programska direktorica.
Ajša se bavi planinarenjem i fotografijom.
Sa Vladimirom ima ćerke Alisu i Silviju.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Miris jutarnje kafe koju je tata kuvao mami.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam mama i tetka.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nisam baš osoba od talenata...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Popustljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Sposobnost da čuju i razumiju sagovornika ili sagovornicu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Još jedan običan dan“. Za taj niskobudžetni film neke nezavisne produkcije, glumci bi morali biti mladi i neafirmisani.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne volim telefon, uživo pričamo.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bila bih „nešto na kašiku“ i „dobro za stomak“. Supa, recimo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć da prozrem loše namjere. A voljela bih i da mogu da se teleportujem ponekad.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Na jedan dan - da bih stvarno razumijela kako je biti „sa druge strane“ - zamjenila bih se sa svima onima sa kojima sam ikad imala neki konflikt.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Puštam zmaja, gradim kulu, guram ljuljašku, trkam se do igrališta, čitam slikovnicu – uglavnom raznovrsne aktivnosti koje zadovoljavaju znatiželju i razigranost dvije djevojčice.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nema jedne. Zavisno od raspoloženja, različite pjesme budu aktuelne, ali je muzika uvijek prisutna. Makar u pozadini.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Rođendanski poklon drugarice Ane: „U sjenci nara“ Tarika Alija je ujedno posljednja knjiga koju sam pročitala. Knjiga se, inače, bavi univerzalnim vrijednostima i prikazuje beskrupuloznost onih kojima moral nije prioritet. Iako je knjiga smještena unazad nekoliko vjekova, ta priča o vrijednostima i borbi za njih, je vrlo aktuelna i danas. Knjiga me istovremeno rastužila - jer realno prikazuje da situacija baš i nije sjajna - ali i učinila ponosnom - jer činim sve da budem dio one grupe ljudi koja pokušava da živi prema onome što ja smatram vrijednim.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volim da putujem i da upoznajem nova mjesta, različite kulture, specifične navike žitelja i organizaciju toga mjesta. Gotovo da nije bitno gdje. Sama promjena sredine i promjena perspektive dovoljni su da me napune energijom.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Naše vozove.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Paaa, nikome baš sve. Nekad ni sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmjehu. Knjizi. Čokoladi.
Da li za nečim žalite?
- Za idejom koja je rezultirala stvaranjem SFRJ.
Bez čega ne možete?
- Bez ljudi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za svoje propuste. Redovno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Jednu veliku – da pravedno rasporedi resurse, tako da niko ne živi ispod linije siromaštva.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Bilo je puno situacija koje su djelovale kao najteže. Ali, iako u određenom trenutku djeluju nepremostivo, ipak se i završe. Sada mi, na primjer, odgovori na ova pitanja i javno predstavljanje na ovaj način, djeluju vrlo teško, jer ne doživljavam sebe kao javnu ličnost.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Nestrpljivije bih insistirala da se stvari kojima se bavim u Građanskoj alijansi urede, kako bih doživjela da vidim da su ljudska prava svima zagarantovana u našoj maloj sredini, da se zakon tumači i sprovodi u cilju zadovoljenja pravde i da nema nedodirljivih, da čuvamo i upravljamo prirodnim i materijalnim dobrima sa sviješću da ih treba ostaviti u boljem stanju sljedećim generacijama...
Kako biste voljeli da umrete?
- Nebitno je kako. Važno bi mi bilo samo da prije nego umrem svi znaju koliko mi znače i da ne žalim što nekome to nisam jasnije stavila do znanja.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Neću imati epitaf ;-)
Priredila: K. ĆETKOVIĆ
