Više od četiri decenije Zdravko Čolić važi za jednu od najvećih – ako ni i naveću – zvijezdu pop muzike u regionu. Od '70-ih godina, kada je nastupao na Beogradskom proleću i drugim poznatim festivalima tadašnje Jugoslavije - ali i šire - na izuzetan način je interpretirao i najzahtjevnije numere, postao je i miljenik publike.
Za novogodišnje praznike boraviće u Crnoj Gori, tačnije Hotelu „Palas“ u Petrovcu, gdje će zabavljati goste ovog objekta Hotelske grupe „Budvanska rivijera“. Sa njim smo razgovarali o novom albumu „Vatra i barut“ koji je upravo objavljen, numerama koje je sam i koje su za njega drugi pisali, novogodišnjem radnom angažmanu i – odmoru.
ANALITIKA: Na novom albumu, koji je prije desetak dana objavio City Records, nalazi se više vaših numera. Što je presudno da jedan poznati izvođač, kao što ste vi, bude ujedno i autor muzike većine numera na albumu „Vatra i barut“?
ČOLIĆ: Ja sam i na prethodnih devet albuma radio pjesme, ali ljudi to i ne prate... Sada gledam neke pesme koje sam radio na albumu „Malo pojačaj radio“: jedna se zove „Oktobar je, počije sezona kiša“, a druga „Što si prepotentna“. Sada su postavljene na Jutjub (YouTube) kanal i - vrlo zanimljivo - ljudi to rado slušaju i vraćaju se tom vremenu. Mene nije nikada zanimalo da pišem, jer je bio veliki izbor sa strane, sve dok nisam završio album „Da ti kažem šta mi je“, i Goran Bregović i ja počeli da radimo „Kad bi moja bila“. Onda je Brega bio isuviše zauzet da radi više, nije imao vremena da komponuje, od drugih sam dobijao slabe pjesme, odnosno ne onakve kakav bi moj tim i ja voljeli. Pošto me dobro poznaje, Brega je sve to inicirao i rekao: „Čola, sjedi sam i radi!“. Taj album je izašao 1997. godine i na njemu smo zajedno potpisali osam pjesma: ja sam donosio ideje, Brega ih je sređivao, i zajedno smo ih objavili. Već na sljedećem albumu „Okano“ pjesme sam radio sam. Na njemu sam autor devet od 11 pjesama. Na „Čaroliji“ imam par, a na „Zavičaju“ 11 mojih i tri sa strane: dvije Đorđa Balaševića i jednu Dina Merlina... I danas, na ovom imamo devet svojih pjesama.
ANALITIKA: Kako je došlo do saradnje sa mladim kantautorkama poput Maj Sar, ali i Antonije Šole, koja potpisuje numeru „Što ti dadoh“ - prvi predstavljeni singl sa novog albuma?
ČOLIĆ: Svi šalju razne pjesme. Konkretno, za ovaj album sam prvo radio demo pjesme sa Vojom Aralicom. Onda je Nikša Bratoš poslao pet, šest stvari i među njima je bilo par pjesama Maje Sar, od koji smo odabrali jednu, „Zar se nismo shvatili“. Onda smo krenuli da radimo i na demo snimku jedne druge numere, koja je tipa onih Eltona Džona - klasičnih balada u pop stilu. Ali, ova pjesma Maje Sar mi je „vukla“ svojom melodijom na latino... Mislim da će je i ljudi voljeti, što se može vidjeti i po nekim prvim reakcijama. To bi mogla da bude vrlo zapažena pjesma jer ima i topli tekst koji se „gura“ uz solo Vlatka Stefanovskog na gitari i daje jednu baršunastu latino-bosanova priču, koja je i moderna i klasična u isto vrijeme. Balada Maje Sar se već izdvaja, poslije ove Šoline, koja je nekako - kao narodna pjesma, samo što je nešto modernije uobiličena, sa instrumentima koje je Nikša Bratoš stavio. Tu pjesmu „Što ti dadoh“ sam lično, namjerno htio da stavim na ploču, jer do sada nisam tako nešto pjevao. Slična je bila „Svadbarski sokak“, ali ova Šolina ima tog nešto bosanskog u sebi, tu arhaičnu melodiju sa malim detaljem koji je, u isto vrijeme, poznat i nekako drugačiji. Mogla je pjesma i drugačije da bude aranžirana, ali je Nikša Bratoš uradio sa tim tamburicama i cimbalom koji daje istočnjački duh. Tekst ima posebnu toplinu, jer svi imamo neke prolazne veze koje želimo da vratimo i neke osobe koje bi rado vratili u život. Zbog takvih priča i melodija, ljudi su padali u duboki sevdah. Zato mi se dopalo što me Šolina pjesma vraća u neku arhaičnu sevdalinsku priču.
ANALITIKA: Nakon prošlogodišnjeg velikog Novogodišnjeg koncerta u Budvi, ove godine ćete zabavljati goste Budvanske rivijere, tačnije hotela „Palas“ u Petrovcu. Kada već u Novu godinu ulazite radno, da li više volite otvorenost trga ili intimniju atmosferu hotela?
ČOLIĆ: Lakše je i ljepše, naravno, biti u intimnijem prostoru hotela. nekako sam se taga uželio, jer smo posljednjih godina stalno radili otvorene svirke. Izuzetak je bio prije tri godine, kada smo bili kod Bruna Orešara u jednom predivnom kompleksu, u Novom Vinodolskom. Bila je divna svirka, kao i gosti iz cijele bivše Juge. Tu sam, poslije ne znam koliko godina, ponovo pjevao u malom, zatvorenom prostoru, gde su ljudi bili raspoloženi i gde je atmosfera bila kao koncert. Djeca su igrala,u jednom momentu je čak moja kćerka Lara, koja je mala, izašla na binu i počela da pleše i nije htjela da siđe... Pjevala je i plesala, jedva smo je skinuli sa bine. Zato se ovaj put isto se radujem nastupu u Petrovcu, pogotovo što će tu biti neki dragi prijatelji. Vidim da će biti i dosta programa - jedva ćemo doći na red da pjevamo! Ali, biće to vjerovatno i lijepa zabava. Nekada su pravi dočeci bili u hotelima i kafanama, a onda se dosta toga prenijelo na trgove i nastupila je moda sviranja na trgovima. Hotel je malo intimniji i puno lakši za nastup. Na otvornom je neizvesnije: da li će biti kiše, snijega, vjetar, da li ćeš moći da čuješ sve...
ANALITIKA: Pa, kakva su Vaša očekivanja od nastupa u Hotelu „Palas“ ?
ČOLIĆ: Očekujem da raspoloženje bude lijepo, znajući da su dočeci u Hotelu „Palas“ uvijek jako prijatni, da su gosti izuzetni, a čujem da će tu biti i funkcionera, prijatelja, ljudi iz biznisa, vjerovatno i neki gosti iz inostranstva. Mislim da će biti to lijep doček sa dosta programa i da ćemo svi zajedno uživati. Biće vremena i za nas same da se lijepo provedemo i opustimo.
ANALITIKA: A nakon Nove godine, da li ćete uspjeti da izdvojite neko vrijeme i provedete ga sa porodicom, daleko od očiju javnosti?
ČOLIĆ: Bice manje vremena za odmor, ali uspjeću svakako da ga organizujem i provedem sa porodicom. U planu je da se urade jedan ili dva spota i realizuju sve aktivnosti u vezi sa promocijom albuma - možda još neki nastup – dakle, ono što se od mene traži. Mada, ne želim da sad „napadam“ promotivnim aktivnostima, već će to biti umjereno, koliko da ispoštujem saradnike, novinare i ljude koji godinama prate moj rad. Na kraju, biće to svakako neka kombinacija rada sa odmorom.
K.J.
Foto: oficijelna stranica, last.fm
