-Pored toga, ove godine registrovali smo i 192 privremeno zaposlena i 312 novih kooperanata. Prema podacima Monstata, tokom 2011. godine djelatnost poljoprivrede obavljalo je 2.080 od ukupno 163.082 zaposlena u Crnoj Gori. Procentualno, od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori 1,27 odsto radi u poljoprivredi. Međutim, prema popisu poljoprivrede iz 2010. godine, na porodičnim gazdinstvima se obavi 46.473 godišnjih jedinica rada. GJR predstavlja ekvivalent jednom stalno zaposlenom. To znači da je broj stvarno zaposlenih u poljoprivredi gotovo 30 odsto, a ne 1,27 odsto. Dakle, možemo zaključiti da u poljoprivredi sigurno ne radi samo 2.080 zaposlenih, te da su u pitanju dvije potpuno različite metodologije- kazao je Ivanović, ističući da je 2011. učešće poljoprivrede u nacionalnom BDP-u iznosilo sedam procenata, pet odsto više od prosjeka u zemljama članicama Evropske unije.
Ivanović je rekao da posljednjih dana neki komentarišu rad Ministarstva poljoprivrede "manirom džentlmena", poput Srđana Milića, koji je zatražio pojašnjenje podataka, a drugi to, kako kaže, čine manirom koji je odraz njihovog karaktera i načina razmišljanja.
- Ako se uporedimo sa EU, vidjećemo sledeći paradoks: crnogorska poljoprivreda ima nekoliko puta manje zaposlenih od evropskog prosjeka, dok istovremeno crnogorski poljoprivrednici stvaraju nekoliko puta više od evropskog prosjeka. Kada bi sve ovo bilo tačno, tada bi jedan zaposleni u poljoprivredi godišnje stvarao 111.544 eura nove vrijednosti. Poređenja radi, jedan zaposleni u građevinarstvu stvori 19.600, u oblasti usluga i smještaja 16.700, a u trgovini 10.400 eura. Ili, za dodatu vrijednost koju zaposleni u poljoprivredi stvori za jedan dan, zaposlenom u sektoru građevinarstva potrebno je pet dana, zaposlenom u sektoru usluga i smještaja šest dana, a zaposlenom u trgovini devet dana- precizirao je ministar.
Naveo je da je u Crnoj Gori izraženiji sektor primarne poljoprivrede, nego prehrambeno- prerađivački sektor.
-Razlog za nizak stepen finalizacije proizvoda ogleda se u tome što se najveći dio ruralnih područja samosnabdijevaju. Jedan od strukturnih problema crnogorske proizvodnje hrane jeste veći udio u BDP-u primarne poljoprivrede, nego prehrambeno- prerađivačkog sektora. To ukazuje na nizak stepen finalizacije poljoprivrednih proizvoda. Razlog za nizak nivo proizvodnje u prerađivačko prehrambenoj industriji može se naći u malom broju preduzeća koji se bave ovom djelatnošću, nedovoljnoj i lošoj tehnološkoj opremljenosti- istakao je Ivanović.
