„Tačno je da postoji dug i da ga treba platiti. Ali, RDC je ugasio devet elektronskih medija čiji je ukupni dug 76.590 eura, a samo TV Vijesti duguje blizu 200 hiljada eura“, kaže Mandić, primjećujući da je RDC pokazao koliko mu je stalo do saradnje sa medijima gaseći ih pred praznike, kada je postojala jedina mogućnost da nešto malo zarade.
„Čekali su petak, kao bi se sklonili za vikend da ih niko ne bi ništa pitao“, dodaje sagovornik Portala Analitika.
„Radio difuzni centar Crne Gore je poslao božićnu i novogodišnju čestitku jednom broju medija koje je, pritiskom na dugme, jednostavno, ugasio. Obrazloženje je da ti mediji duguju, da nijesu ispoštovali sporazum i uplatili ratu koja bi im samo produžila agoniju za još mjesec dana.
Istina je, na žalost, drugačija. Tačno je da postoji dug i da ga treba platiti. Ali RDC je ugasio devet elektronskih medija čiji je ukupni dug 76.590 eura, a samo TV Vijesti duguje blizu 200 hiljada eura. Dakle, skoro tri puta više od svih ugašenih. I nije jedini. RDC-u se duguje preko milion ipo. I nikome ništa! Menadžment koji sjedi u jednim od najskupljih poslovnih prostora u Podgorici, sam određuje cijene. Nema regulatora, pa zbog toga je kod njih i struja za emitere skuplja nego kod Elektroprivrede, kao i sve ostalo.
Zbog čega RDC nije isključio sve one koji duguju? Zašto je poštedio lokalne javne emitere? O RTV Crne Gore, čiju fakturu godinama mi plaćamo, da i ne govorim.
TV Vijesti, koja je platila jedan račun ne isključuju i pored enormnog duga. Ne smiju ni pomisliti. Valjda zbog toga što se boje da ne počnu da osviću na naslovnicama ovog tabloida i njegovih Gorjanc i MANS ispreplijetanih prijateljskih mreža. A čega se boje? E to je već znatno ozbiljnije pitanje na koje će jednoga dana neko morati da odgovori. Taj neko će svakako biti iz RDC-a“, smatra Mandić.
On kaže da su više puta pokušavali da razgovaraju sa čelnicima RDC-a i ukažu na greške koje prave, jer žele da plaćaju svoje obaveze, ali i da znaju što plaćaju i ko je taj što određuje tarife. „Nijesu htjeli da nas čuju. A i zašto bi, kada im je dato da rade što god hoće i kako god hoće.
RDC je pokazao koliko mu je stalo do saradnje sa medijima gaseći ih pred praznike, kada je postojala jedina mogućnost da nešto malo zarade. Čekali su petak, kao bi se sklonili za vikend da ih niko ne bi ništa pitao. Uzalud, nadam se“, veli Mandić, koji, kako zaključuje, „želi da se nada da će se vlast zainteresovati i konačno riješiti ovo godinama zamršeno pitanje“, koje predstavlja sistemski problem zbog naopako postavljenog funkcionisanja ove tvorevine.
