Portal AnalitikaIzvor
U nedjelju će biti prikazani 30-minutni filmovi „Satkula“ i „Jusovača“, a u ponedjeljak 77-minutni film „To ludo srce“, i to u 20 h, uz slobodan ulaz za posjetioce.
„Ovim filmovima, nakon dugog rada na njima, zaokružujem moje cikluse, serije od po deset filmova koje sam posvetio mom gradu – 'Moja Podgorica' i 'Podgorica za nezaborav'. Želio sam da od zaborava otrgnem dio istorije ovoga grada, onu atmosferu, druženja, boje i zvukove...Želio sam da pokažem mladima koliku je dušu imala Podgorica, da je ona, iako je bila mali grad, svojim duhom prevazilazila daleko duh kasabe, kakvom je žele definisati oni koji ne znaju i ne žele da sačuvaju niti jedno graditeljsko ili drugo svjedočanstvo o njoj“, kazao je za Portal Analitika Momir Matović.
Koliki je trud uložen u ove filmove, najbolje svjedoče njegove riječi da je za „Satkulu“ cijela tri mjeseca svakodnevno išao u ovaj čuveni podgorički graditeljski simbol.
„Ispričao sam priču o Satkuli prateći život jednog goluba koji se uselio u šupljine od kamena od kojeg je Satkula izgrađena. Za priču o Jusovači, takođe sam u tom zloglasnom kazamatu proveo nekoliko mjeseci, i bilježio igre sjenki i svjetlosti, te tragove zatočenika u tamošnjim ćelijama, bilješke koje su ostavili po zidovima. Razgovarao sam sa nekima koji su bili zatočeni u njoj, kao napredni omladinci i pripadnici otpora fašizmu, kao i njihovim potomcima. To su dirljive i potresne priče koje ne smijemo zaboraviti“, objašnjava Matović.
Na filmu „To ludo srce“, kaže sagovornik Portala Analitika, radio je pune četiri godine.
„Kroz muziku sam htio da prikažem dušu nekadašnjeg Titograda. To je filmska saga o prvim titogradskim rokerima - VIS Entuzijasti, Stelle, Džeferdari, Uzurptori, Dječaci sa Morače, Fantomi, Meteori, Baroni, Lordovi, The bills, Mrtve duše, Noćni putnici, Strašne sjenke...samo su neke od grupa koje su svirale u to vrijeme neku drugačiju muziku u Titigradu, donoseći atmosferu zapada, u ono vrijeme kada su svijetom harali Bitlsi i ostali. Ti momci, od kojih danas neki nisu među živima, ali ima mnogo i onih koji su na značajnim društvenim funkcijama, bili su mali gradski revolucionari, pomalo neshvaćeni, ali uporni i radni. Njima sam napravio posvetu, da se nove generacije sjećaju i njih, kao potpuno neformalnih i vaninstitucionalnih kreatora kulturnog i zabavnog života grada“, zaključuje Matović.
