Ako bi neko pravio rang-listu najuspješnijih, ali najmanje omiljenih ministara u Vladi Crne Gore koja ovih dana odrađuje prvu godinu svog mandata, svakako bi u samom vrhu bio prof. dr Petar Ivanović, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja. Brojevi kojima se mjere rezultati njegovog ministarskog angažmana u minuloj godini ubjedljivo su na njegovoj strani, ali istovremeno, nije bilo više primjedbi, otvorenih konfrontacija, pa i optužbi na njegov rad baš od ljudi iz njegovog „resora". To je bio povod Pobjedi da gospodina Ivanovića pita, a on je spremno i otvoreno odgovorio na sva pitanja vezana za njegov „imidž" najmanje omiljenog ministra, nesporazumima sa mljekarima...
- Nijesam ja pretjerano ponosan ni srećan što sam bio u pravu, a što jedan dio proizvođača mlijeka nije. Nijesam srećan zbog toga jer mislim da tu postoje nataložene zablude iz ranijeg perioda kako upravljati subvencijama. Ne možemo koristiti novac poreskih obveznika na način da je cilj samo dobiti subvenciju. Sve se podređuje subvenciji kao vrhovnom cilju, a zanemaruje se proizvodnja. To nijedan normalan ministar poljoprivrede ne može da podrži. Cilj je proizvodnja, a subvencije treba da budu samo u funkciji podsticaja te proizvodnje. Uostalom, rezultat takvog mog zalaganja je očigledan već u ovoj godini - otkupljeno je 2,5 miliona litara mlijeka više nego lani!
- Meni se čini da je ranije u crnogorskoj poljoprivredi bilo nekih sektora gdje su se stvari potpuno okrenule naopako. Poljoprivredni proizvođači .su se grabili oko subvencija, zanemarujući pri tom kvalitet, cijenu, troškove proizvodnje...
To više nije moglo da bude održivo. Tako da, htio ne htio, ja sam morao da uđem u jednu vrstu obračuna. I sam način komunikacije na početku ukazivao je da su, izgleda, tu postojala određena udruženja i pojedinci koji su se navikli na ne tako male subvencije i neke prinadležnosti za razne njihove inicijative. Mislili su da će takav način komunikacije nastaviti i sa mnom. A ja sam, međutim, želio da imam istu komunikaciju sa svim poljoprivrednim proizvođačima, da sve tretiram na podjednak način, da primjenjujem ono što su važeća pravila i da zajedno napravimo jasnu strategiju i odredimo šta je to što ima prioritet u Crnoj Gori.
- Nije tu više u pitanju neka „borba", niti da li je jedna ili druga strana u pravu ili ne, nego se radi o sukobu dva različita koncepta. Moj koncept je definisanje prioriteta sa jasnim ciljevima politike i da se, korak po korak, svakoga dana približavamo tim ciljevima. A bojim se da je strategija pojedinih poljoprivrednih proizvođača potpuno suprotna i da se ona bazira na principu - uzeti što vise iz državne kase, zagrabiti koliko je moguće više kroz subvencije, a za efekte niko da ne pita.
