Napisala je 70 romana za idavačku kuću "Mills & Boon" pod pseudonimima Suzan Bari, Pamela Kent, Rouz Bargli i Meri Vistler. Do same smrti je pisala erotske romane. Pošto je već bila u poodmakloj starosti, posljednjih godina je prestala da kuca na kucaćoj mašini i diktirala je svoje priče ćerki Rouzmeri (69).
- Romansa nikad nije samo romasa – tu su i avantura i misterija. Potrebna vam je velika, dramatična pozornica – švajcarski Alpi su uvijek bili moj favorit – i prilika za susret, u vozu, na krstarenju ili na pustom ostrvu, nakon brodoloma. Muškarac je obično bogat, ali nikad bahat u korišćenju svog novca. Mladom muškarcu nedostaje zrelosti da preuzme kontrolu, pa je neophodno da junak bude stariji kako bi zadovoljio potrebe junakinje. Poslije silnih preokreta, srećan kraj je obavezan – rekla je Ida ranije ove godine.
Ona je rođena u južnom dijelu Londona i već kao tinejdžerka počela je da piše, a sa 14 godina je objavila svoj prvi roman "The Hills of Raven's Haunt". Nakon toga je počela da se bavi samo pisanjem romana i pod prvim pseudonimom, kao Džoan Alen, napisala je 10 veoma uspješnih romana. U najproduktivnijem periodu napisala je 40 knjiga u periodu od pet godina – a sve su bile bazirane na bezvremenoj formuli po kojoj naivna junakinja izbjegne opasnosti uz pomoć krepkog starijeg muškarca. Ida je samo nekoliko knjiga objavila pod svojim imenom, a ove godine je objavila jedan roman pod najnovijim preudonimom, Margerit Bel.
Njeni memoari, koji nose naziv "Starlight" objavljeni su 2009, a njen posljednji roman, "The Runaway" biće objavljen 2014. "The Runaway" je priča o mladoj ženi koja nasljeđuje veliko bogatstvo i koja je prisiljena da bježi od prosaca. Kako je ona rekla ranije ove godine, nije joj potrebno više od šest nedjelja da napiše roman. Mnogi od njenih muških junaka podsjećaju na njenog pokojnog muža, Kolonela Hjua Poloka, čovjeka koji se bavio izdavaštvom.
- Rođena sam da pišem. Majka bi mi stavila mašinu za kucanje na kuhinjski sto i rekla "eto ti". Prvi roman sam napisala kad sam imala 14 godina. U to vrijeme su me zanimale misterije i i trileri, ali sam se poslije nekog vremena prebacila na pisanje ljubavnih romana, jer me je mama uvijek molila da pišem „nešto lijepo“. Nikad mi nije dosadilo da pišem ljubavne romane, jer je to nešto što volim. U mojim knjigama ima više nade i romantike nego seksa. One su savršen način da se pobjegne od stvarnosti – rekla je u aprilu ove godine u jednom intervjuu.
Njena ćerka Rouzmeri, urednik i pisac, krenula je majčinim koracima i napisala je veliki broj ljubavnih romana.
- Pseudonimi su veoma česti u književnosti. Mamini izdavači su uvijek insistirali na njima, jer čitaoci povezuju različite stilove sa različitim imenima. Ona nikad nije dobila priznanje koje zaslužuje. Meni su se njene knjige uvijek dopadale i čitala bi ih iznova i iznova, naročito kad sam bila tinejdžerka. Mislim da ju je njena strast prema pisanju održala u životu tako dugo. Ona je izvanredna – kao nacionalno blago – rekla je Rouzmeri.
(blic.rs)
