Kultura

Premijera komada "Koza ili Ko je Silvija": Kada bi se granice malo pomjerile...

0812koza
O
vom diplomskom predstavom dobijam priliku da nastavim sa pozorišnom karijerom, jer je teatar nešto za što sam se školovao. Ali, ne treba robovati formama i žanrovima, već kao reditelj danas treba žonglirati i baviti se teatrom, televizijom, filmom, video-spotom. u zavisnosti koju ideju želite da plasirate. Sada bih volio da snimim igrani film.

Premijera komada "Koza ili Ko je Silvija": Kada bi se granice malo pomjerile...
Portal AnalitikaIzvor

Ovim riječima je mladi, nagrađivani reditelj Danilo Marunović zaokružio svoj rad na dramskom tekstu Edvarda Olbija „Koza ili ko je Silvija“ premijerno izvedenom u petak na sceni Studio CNP-a.

On je podsjetio da je riječ o komadu koji je kritika liberalizma „kao pošasti modernog vremena i nečega što je postalo trend, čemu smo počeli da robijemo, pogotovo ljudi na zapadu“.

- Riječ je o paradoksu u smislu da je liberalizam postao svoja suprotnost - nešto konzervantivno. Ovaj komad postavlja na zanimljiv način pitanje gdje su granice seksualnih sloboda, ko ih određuje i da li smo ostvarili limite u borbi za slobodu, da li je ova civilizacija došla u ćorsokak kada su slobode u pitanju, da li imamo pravo da i dalje proširujemo zonu tabua... Ko određuje da li imamo pravo na to i da li smo autocenzurom više ili manje civilizovani? Postavljamo pitanje: da li lik Martina Greja ima pravo na sodomiju ili nema?  Nema, naravno, ali Olbi nas na zanimljiv način vozi kroz tu priču i na kraju nas šokira stereotipima koje smo prihvatili – dodao je Marunović.

Kada je konkretno riječ o njegovom daljem radu u pozorištu, mladi reditelj precizira:

- Veoma me zanima dokumentaristički teatar, kada na sceni gledamo ono što se zaista događa. Interesantne su mi i sve predstave koje nemaju namjeru da nas kobajagi zabave. U vremenu interneta, Jutuba, teško je nekoga fascinirati, pa mislim da je rijaliti - budućnost. Rijaliti šou prezirem kao TV žanr. Ipak, razmišljam kakav bi to bio program u kojem u jednoj kući - umjesto ljudi iz polusvijeta - žive reditelji, pisci, muzičari, pjesnici, naučnici... To bi bilo veoma zanimljivo – zaključuje Marunović.

0812koza1Nosilac glavne uloge, Marko Baćović, prisjetio je da je prije deceniju radio u ovoj tatarsko kući Mrožekove „Emigrante“, u režiji Slobodana Milatovića.

- Ovo je uloga koju dobiješ da igraš samo kada imaš sreće. Zato sam joj se posvetio iz dna duše. Predstava je teška, ali je zato baš blagorodna. Ima nešto ljudsko u sebi, koliko god je tema neobična. U osnovi ovaj komad je prava porodična drama. Kroz situacije sa neobičnim likom dobili smo vodviljske elemente. Kao što je Olbi napisao u podnaslovu predstave „prilog definiciji tragedije“, ovo jeste i neka vrsta tragedije. Neki tabui nestaju, neki novi nastaju, teško je snaći se u tom polju. U jednom trenutku sam rekao sebi da ovaj čovjek, lik koji igram, vapi da ga neko razumije i zato sam osjetio potrebu da, i kao čovjek, stanem iza njega. Imamo junaka, uspješnog u svakom smislu, ali mu se dogodi da prevaziđe tabu iz naveće ljubavi i onda se on lomi... To stvara katarzični efekat kod publike, pa se nadam da će i ona, kad to preživi, izaći plemenitija iz pozorišne dvorane – kazao je Baćović o radu na drami „Koza ili ko je Silvija“ i dodao da očekuje izuzetno uspješnu karijeru Milatovića kao pozorišnog reditelja.

Uz Baćovića, Emira Ćatovića i Dejana Ivanića, u komadu igra i Nada Vukčević. Glumica poznata po učešću u potpuno raznorodnim, nerijetko zahtjevnim scenskim projektima koji se igraju u nacionalnom teatru, kaže kako je ova koprodukcija Barskog ljetopisa i CNP-a osvježenje i za publiku i za glumce.

- Mi smo ovaj komad radili sa jednom postavom, pa je jednog od članova ansambla zamijenio Marko Baćović, koji je pravo osvježenje, baš kao i tekst, jer nam je zadao novu energiju, novi ritam. Nadam se i da će mala scena doboti novu energiju. Bilo bi zaista dobro kada bi scena Studio bila aktivnija, jer zahtijeva intimnu priču koja je lijepa, a publika je blizu. I ova brodvejska priča daje joj kvalitet više – istakla je Vukčević.

Kada je riječ o samoj predstavi, ona nam prikazuje savremeni trenutak opterećen postojanjem granica i predrasuda koje nas guše, dodaje glumica CNP-a.

- To više nije ni strašno, koliko baš zamara. Bilo bi lijepo kada bi se te granice malo pomjerile. Znam da će uvijek postojati, ali kada bi bilo malo „lufta“, bilo bi dobro, pravo olakšanje. A sa time bi se moglo nešto promijeniti i kada je reperoar CNP-a u pitanju, zašto da ne! Hrabri su ljudi koji rade u njemu, ali voljela bih da se i na ovim scenama napravi nešto sasvim novo – zaključuje Vukčević.

K.J.

Foto: CNP/D.Miljanić

Portal Analitika