Doc. dr Aleksandra Nikčević - Batrićević rođena je 13. januara 1972. godine u Zadru, jedna je od naših najeminentnijih poznavalaca američke i engleske književnosti.
Rukovoditeljka je Studijskog programa za engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Kako ističe, ponosna je na taj odsjek na kojem radi „sa grupom izvanrednih kolega“.
Predaje američku književnost, tačnije specijalni kurs iz književnosti (Feministička književna teorija i kritika i Američka ženska poezija), kao i engleski jezik na Studijskom programu za istoriju istog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
Priredila je i prevela više knjiga koje su objavljene u Crnoj Gori i Velikoj Britaniji. Autorka je brojnih tekstova o američkoj i engleskoj književnosti, bavi se književnom teorijom i kritikom, i prevođenjem književnih i književno-teorijskih tekstova.
Predsjednica je Crnogorske asocijacije za američke studije „Dr Biljana Milatović“ i jedna od organizatorki međunarodnog naučnog skupa anglista koji se održava na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, u organizaciji Studijskog programa za engleski jezik i književnost. Takođe, organizatorka je naučnih skupova posvećenih ženskom pismu, koji se održavaju u Američkom uglu u Podgorici.
Članica je redakcija časopisa Lingua Montenegrina (Podgorica), Ars (Cetinje), Folia Linguistica et Litteraria (Nikšić),Anglisticum Journal (Makedonija) i Reči (Beograd). Recenzentkinja je u časopisima Philologia (Beograd), Filolog (Banja Luka), SIC! (Zadar) i Belgrade Bells (Beograd).
Bila je članica Centra mladih naučnika pri Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. Danas je, pak, članica MLA i AASSEE, i urednica u Atinskom institutu za edukaciju i istraživanje - ATINER.
Udata je i ima dva sina, Dimitrija i Vuka.
Kaže i da je ponosna vlasnica čivave Norbi.
Otkriva nam i koji detalj više: u horoskopu je jarac, u podznaku vaga.
Uživa u svakom životnom trenutku i poeziji američkih pjesnikinja. Uživa u cvijeću u svim varijatama - počev od onog saksijskog, koje pažljivo uzgaja. Uživa u podlovćenskom vazduhu, prirodi…
A kad zagusti, kad je duboko pogodi nečija tuga, za nju izlaz uvijek postoji. Tada se vraća Miroslavu - Miki Antiću koji ponovo vraća vjeru, dodaje naša sagovornica.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Dalmacija i sve što u srcu iz tog vremena nosim: rodbina, kumovi, prijatelji, komšije...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam postala majka Dimitrija i Vuka Batrićevića.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat za diplomatiju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Potrebu da sve držim pod kontrolom, što je prilično naporno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Osobine koje je imala moja pokojna drugarica Biljana Milatović: žena za primjer, u svim životnim sferama. Životni prijatelj.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Marlen Ditrih, ,,Sasvim obična životna priča“.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nikčevićka.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto slojevito...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Ne trebaju nam super-junaci: svak na sebi vrijedno i predano da radi, bio bi ovo super-svijet.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Simon de Bovoar, onoga dana kada je završila „Drugi pol“; kraljicom Elizabetom I poslije pobjede nad Španskom armadom; Kerolajn Heršel, kojoj je Adrien Rič napisala pjesmu: „Žena u obliku čudovišta/čudovište u obliku žene/nebesa su ih puna“.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Pravim planove za dane koji slijede, i „beskrajne spiskove“ svega što ću u narednoj nedjelji završiti i prekrižiti.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Pjesma jedne od mojih životnih junakinja, Eni Lenoks: “I Saved the World Today”. Savršena pjevačica, društvena aktivistkinja, stamena Škotlanđanka.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Ponovno čitanje romana „Grad u zrcalu“ Mirka Kovača.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Buenos Aires, sa prijateljima sa kojima sam prije godinu dana boravila tamo. Pa da u „Tortoniju“ neobavezno ćaskamo i planiramo odlazak u pokrajinu Ćako.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM....
Kome sve ispričate?
- Roditeljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kišnom danu.
Da li za nečim žalite?
- Što Univerzitet na kojem radim više ne nosi ime čuvenog Veljka Vlahovića.
Bez čega ne možete?
- Bez koga, bolje je: Gorana, Dimitrija, Vuka. I moja dva brata, Luke i Aleksandra.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Studentima, kada sam ih jednom digresijom iz 19. vratila u 17. vijek. Ni Velsova vremenska mašina nije nam mogla pomoći da se dalje snađemo.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- To ne znam, teško je.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Sve su to samo izazovi: prilika da odmjerimo sopstvene snage.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- …
Kako biste voljeli da umrete?
- Uz zvuke džeza Četa Bejkera.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Živjela je nadahnuća, a ne dužnosti“, ta simpatična nikšićko-zadarska kombinacija.
Priredila: K.JERKOV
