Ukoliko nacrt Zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu, bude usvojen u Skupštini Crne Gore, oni koji se odluče na ovaj vid kazne, konačno će dobiti i mjesto gdje će moći da rade u javnom interesu: osuđenici za lakše kazne “dug prema društvu” mogu “otplaćivati” – uređenjem parkova, čišćenjem korita rijeka ili jezera, pomaganjem u humanitarnim institucijama ili organizacijama…
Naime, u toku su pregovori predstavnika Ministarstva pravde i opštinama koji će definisati koji su to poslovi najpotrebniji, korisni po zajednicu i pojedinca. Riječ je o osuđenicima za lakša krivična djela, za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do pet godina.
„Rad u javnom interesu predstavlja onaj vid kažnjavanja za počinjeno krivično djelo koji je korisniji po zajednicu, a djelotvorniji i humaniji za počinioca“, kazao je potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković prilikom potpisivanja Sporazuma između Ministarstva i čelnika pet crnogorskih Opština. Prema njegovim riječima, Ministarstvo na čijem je čelu, zajedno sa stranim i domaćim partnerima radi na razvijanju sistema što efikasnijeg sprovođenja alternativnijih sankcija i mjera u zajednici. Ministar pravde je pozvao i predstavnike sudske vlasti da - “u granicama svojih zakonskih nadležnosti i slobodnog sudijskog uvjerenja, imaju u vidu već navedene ali i druge pozitivne efekte koji se mogu postići kroz alternativne sankcije i mjere“.
Da nešto nije „štimalo“ kada je u pitanju izvršavanje kazni rada u javnom interesu, govori i činjenica, da od šest presuda koje su evidentirane u Izvještaju o radu za 2012. godinu Vrhovnog suda Crne Gore, nijedna nije do sada izvršena. Osnovni sudovi koji su i bili nadležni za ove predmete potvrdili su za Portal Analitika da kazne nisu izvršene.
Kotorski osnovni sud bavio se jednom ovakvom kaznom, ali ipak nije bilo uslova da osuđeni odradi kaznu od 60 časova u javnom interesu.
„Presuda je postala pravosnažna na dan 06.03.2013. godine, no navedena kazna još nije izvršena, zbog nemogućnosti izvršenja“, objasnio je predsjednik Osnovnog suda u Kotoru dr Branko Vučković, inače profesor na Pravnom fakultetu Univierziteta Mediteran.
I sudovi u Danilovgradu i Cetinju, potvrdili su da ni kod njih nisu izvršene ove kazne, a bilo ih je ukupno pet, od kojih su čak četiri presuđene u Danilovgradu. Za neizvršenje kazni rada u javnom interesu, izgleda je glavna prepreka to što još uvijek ne postoje institucije i organizacije u kojima bi se ove alternativne sankcije mogle sprovesti.
Dobra namjera, slaba primjena: Podgorički advokat Nikola Martinović, smatra da društveno koristan rad, iako postoji u Krivičnom zakoniku Crne Gore, još uvijek nije zaživio u punoj mjeri, jer, kako kaže, „veoma je malo institucija u kojima bi se on mogao sprovesti“.
„Većina kažnjavanja, bez klasičnog suđenja se svodi na to da, okrivljeni ili pretpostavljeni okrivljeni, da određeni novčani iznos nekoj od humanitarnih organizacija ili institucija. Na taj način se za okrivljenog i njegovu resocijalizaciju u stvari institut društveno korisnog rada svede na novčanu kaznu, a to nije njegova suština“, govori o svom iskustvu sagovornik Portala Analitika.
Advokat Martinović smatra da je suština kazne rada u javnom interesu da onaj koji je nešto zgriješio provede određeni broj sati sa drugom populacijom, u drugalijem okruženju od zatvorskog.
„Zamislite kada jednog nasilnika, koji je odgovoran za porodično ili neko drugo nasilje, pošaljete u starački dom. On se onda nalazi u potpuno drugačijoj socijalnoj sredini od one u kojoj je navikao da bude. Nije više u sredini u kojoj može da viče i da se nasilnički ponaša nego se nalazi pred potpuno drugom sredinom i ljudima koji ga okružuju. E, to je suština društveno korisnog rada“ objašnjava podgorički advokat i dodaje da „prekršitelj treba da spozna i druge vidove života“.
Sagovornik Portala Analitika kaže da se kroz novo iskustvo kažnjeni uči drugim načinima rješavanja konfliktnih situacija. On dodaje da je Krivični zakonik dobro postavljen, te da ga suštinski ne treba mijenjati, već da se treba početi baviti problemom njegove primjene.
„Ne mislim da treba doći do nekih izmjena jer je taj Zakon dobro postavljen, problem je kako to primijeniti. Još uvijek se borimo sa tim kako da ono što je na papiru sprovedemo u život. To je najveći problem. Ja ne mislim da treba drastično mijenjati Zakon, već da je potrebno obezbijediti institucije u kojima bi se društveno koristan rad obavljao poput - bolnica, staračkih domova, narodnih kuhinja i slično“, smatra advokat Nikola Martinović.
Postoji mjesto za napredak, zaključuje sagovornik Portala Analitika, ali je najveći problem što „stalno hoćemo da mijenjamo zakone, ali nećemo da se bavimo njihovom primjenom“.
U prilog priči advokata Martinovića ide i potpisivanje Sporazuma o izvršenju kazne rada u javnom interesu između Ministarstva pravde sa pet crnogorskih opština. Tim Sporazumom lica kojima je izrečena ova kazna moći će u na osnovu prebivališta da služe kaznu u javnim opštinskim preduzećima Podgorice, Cetinja, Danilovgrada, Herceg Novog i Kotora. Takođe, uskoro će pred Vladu, a zatim i Skupštinu Crne Gore, stići i Nacrt Zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu.
Humanizacija kažnjavanja: Kako je za Portal Analitika kazala Slavica Rabrenović, generalna direktorica Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija, u planu je potpisivanje sa svim crnogorskim opštinama, ali da je u ovih pet, do sada izricano najviše kazni rada u javnom interesu. Ona je dodala i da su u toku razgovori sa predsjednicima i gradonačelnicima opština sa kojima je potpisan Sporazum kako bi se definisao spisak preduzeća i institucija u kojima bi kažnjene osobe mogle odslužiti kaznu rada u javnom interesu.
„Kazna rada u javnom interesu postoji već sedam godina u Krivičnom zakoniku Crne Gore, samo nije implementirana. Pojedini sudovi su je izricali, ali nismo imali mogućnosti da je sprovodimo“, objašnjava Slavica Rabrenović i naglašava da se po tom Zakonu ova kazna izriče za lakša krivična djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.
Prema riječima sagovornice Portala Analitika, kazna zatvora po osuđenog ima nekoliko negativnih efekata. Naime, služenjem kazne u zatvoru, osoba će trajno biti obilježena kao kriminalac, biće odvojena od porodice, zbog odsluženja se prekida školovanje, gubi radno mjesto, a teško pronalazi novo zaposlenje. Takođe, u zatvoru, osuđeno lice može pasti pod veoma loš uticaj problematičnih zatvorenika, a povećavaju se i šanse da se ponovo učini krivično djelo. Alternativnom sankcijom, kakva je kazna rad u javnom interesu, izbjeglo bi se navedeno.
„Kod kazne rada u javnom interesu bitna su tri uslova i to: da se njime ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo, da je koristan za društvo i da se ne vrši u cilju sticanja dobiti“, ističe Slavica Rabrenović i dodaje da još jedan važan elemenat – potrebno je da lice pristane na ovu kaznu.
Sprovođenjem alternativne sankcije iz Ministarstva pravde smatraju da se postiče nekoliko značajnih efekata ne samo po izvršioca krivičnog djela, nego i društvo i zajednicu u cjelini.
„Pored humanizacije kažnjavanja, sprečavanja i uticaja na povrat, izvršenjem ove kazne osuđeno lice na izvjestan način ‘vraća dug’ društvu obavljanjem društveno korisnog rada“, objašnjava generalna direktorica Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija.
60 časova rada u javnom interesu ili mjesec u zatvoru: Sagovornica Portala Analitika pojašnjava da su u Ministarstvu pravde, u Direkciji za uslovnu slobodu, trenutno zaposlena tri službenika koja su prošla pet od osam planiranih treninga koja sprovode eksperti iz Holadije, a koji su pored Njemačke, partneri Ministarstva na projektu „Podrška reformi sistema krivičnih sankcija“ IPA 2011 II. Iako će trajanje rada u javnom interesu određivati sudovi u svakom konkretnom predmetu, Direkcija za uslovnu slobodu će biti zadužena za „vrstu posla i način njegovog odrađivanja“.
„Vrlo je bitno da se napravi individualni program rada, korektivni tretman i rizik. Nakon izricanja presude i prihvatanja kazne rada u javnom interesu, probacioni službenici će nadgledati izvršenje kazne“, objašnjava Slavica Rabrenović princip ove specifične kazne.
Probacioni službenici, imaće zadatak da vode računa o sposobnostima, stručnim znanjima i zdravstvenom stanju osuđenih lica, koja će u okviru kazne, u zavisnosti od presude, morati da obave određeni broj radnih sati u instutucijama i preduzećima.
„Ukoliko se poslodavac požali na rad osuđenika i probacioni službenik utvrdi da osuđenik ne radi u skladu sa propisanim obavezama, onda će se kazna rada u javnom interesu zamijeniti kaznom zatvora“, pojašnjava generalna direktorica Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija i dodaje da je u planu da poslodavci vode evidenciju o odrađenim satima o kojima će obavještavati službenike Ministarstva pravde koji će imati ovlašćenje da iznenada dođu i provjere rad osuđenika.
Društveno koristan rad ne može biti kraći od 60 časova, ali ni duži od 300 sati, s tim što vrijeme provedeno na izvršenju ove kazne ne može biti kraće od 30 dana, ali ni duže od šest mjeseci. Lica koja su pristala na kaznu rada u javnom interesu, a koja su zaposlena, moći će svoju kaznu da odrade u toku slobodnog vremena, dok će nezaposleni imati priliku da je odrade u bilo koje vrijeme. Rad u javnom interesu, u toku jednog mjeseca, ne može biti duži od 60 časova. Ako pak onaj kome je ovaj vid kazne izrečen ne izvrši dio ili sve časove rada u javnom interesu, alternativna sankcija se zamjenjuje kaznom zatvora, i to na način što „svakih započetih 60 časova rada u javnom interesuj“ vrijedi jedan mjesec u zatvoru.
Slavica Rabrenović kaže da su u toku razgovori sa predsjednicima opština sa kojima je potpisan Sporazum i da je gradonačelnik Podgorice, dr Miomir Mugoša, ponudio do sada dvadesetak preduzeća i javnih ustanova sa kojima će Ministarstvo moći da sklopi ugovor i u kojima će moći da se kazne rada u javnom interesu izvrše.
„Za rad u javnom interesu je bitno da se povežemo preko opština sa preduzetnicima, kako bi osuđena lica na taj način mogla obavljati posao. Taj posao je besplatan i ne naplaćuje se. Ipak, on mora biti u skladu sa školskom spremom i ne smije vrijeđati ličnost i dostojanstvo“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.
Kazna od koje mnogi imaju koristi: Potpisivanjem sporazuma sa opštinama, društvenoj zajednici se daje aktivnija uloga u krivično pravnom sistemu, te se na taj način dobija i neposredna korist u vidu besplatnog rada osuđenih lica, koja će kroz rad, kako se nadaju u Ministarstvu pravde, razviti odgovorniji odnos prema društvu i posljedicama svojih postupaka.
„Prilikom odsluženja kazne rada u javnom interesu, osuđeno lice se ne nalazi u zidinama zatvora, već se nalazi na slobodi. Ono se kreće, ali mora da ispoštuje data pravila sudskom presudom. Mora da se javlja probacionom službeniku u Ministarstvu pravde, koji će obavljati razgovor sa njim i uputiti ga na poslodavca u dogovoru sa Opštinom. Zato smo i sklopili Sporazume sa opštinama. Nakon toga ćemo sklopiti ugovore sa poslodavcima kako bi oni prihvatili osuđeno lice jer je to najbitnije“, objašnjava prednosti, ali i pravila alternativne sankcije generalna direktorica Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija.
Ona dodaje da će se na taj način umrežiti Ministarstvo pravde preko probacionih službenika, Opština preko svog predstavnika i poslodavac, koji će svi nadgledati i kontrolisati rad, i na kraju obavijestiti sud koji je i izrekao kaznu. Korist od ovakvog načina izvršenja kazne imaće i poslodavci jer će dobiti radnike koje neće morati da plaćaju, zatim država koja će smanjiti zatvorske troškove, ali i osuđeno lice koje će na ovaj način vratiti dug državi – obavljanjem društveno korisnog rada.
Do sada je, prema riječima Slavice Rabrenović, Ministarstvu pravde ponuđeno dosta poslova među kojima su čišćenje parkova, korita
Iako je, prema podacima Ministarstva pravde u prošloj godini bilo izrečeno više od dvadesetak kazni rada u javnom interesu, Rabrenović se nada da će u narednom periodu sve više biti ovakve kazne izricane.
Sagovornica Portala Analitika tvrdi da su sve zemlje članice Evropske unije zadovoljne postojanjem probacione službe u Crnoj Gori, ali isto tako smatraju da je kod nas „previše osuđenih lica do šest mjeseci u zatvorima i da tako dolazi do prebukiranja zatvorskog sistema“.
„Imamo u Zakonu i kaznu rada u javnom interesu i uslovnu osudu. Samo je potrebno da sudovi izriču, za lakša krivična djela i za ljude koji nisu kriminogeni, kaznu rada u javnom interesu. Korist je i za društvo i za državu“, smatra Slavica Rabrenović i dodaje da se nada da ćemo uskoro imati i iskustvo sa terena prilikom izvršenja kazne rada u javnom interesu.
Iako u Crnoj Gori kazna rada u javnom interesu, postoji u Krivičnom zakoniku, u stvarnosti nisu do sada postojali uslovi za njeno izvršenje. Tako je samo u prošloj godini, oko dvadesetak presuda u kojima je dosuđena kazna rada u javnom interesu, ostalo neizvršeno. Iz Ministarstva pravde, ipak predviđaju da će u tom dijelu stvari krenuti na bolje, s obzirom da je u novembru potpisan Sporazum između tog vladinog resora i pet opština, a očekuje se i donošenje Zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu.
Kristina ĆETKOVIĆ
