Naizgled niotkuda, ušunjao se u svakodnevnu upotrebu i primio kao da je domaće proizvodnje, termin – "kritički mediji". (Vi to ne vidite, stavljam ga pod navodnike, jer sam lijen, a i stilski ne valja da svaki put kažem tzv. kritički mediji.) Priznajem, zvuči kao smislena odrednica za nešto što i ovdje neupitno postoji! Time dajem kompliment neznanome spin doktoru koji ga je vješto presadio na blatnjavu, posnu zemlju crnogorskog novinarstva. Svejedno, namjeravam da vam objasnim kako je, ovdje, to samo kolosalna glupost koja zavodljivo zvuči. Fraza koja je na teorijski i praktično zapuštenoj medijskoj sceni dobila sasvim drugačije značenje od izvornog!
Kladio bih se u početni kapital jednog tajkuna, da ni on, ni njegovi "vojnici" nemaju pojma da, uglavnom na Zapadu, egzistira posebna vrsta glasila pod kodnim imenom "kritički mediji". Po čemu su specifični ti, originalni kritički mediji? Oni su, prije svega, alternativa državnim (javnim) i komercijalnim kućama. Njihov tiraž i čitanost mali su, a uticaj ograničen na uske socijalne grupe, fokusirane na neki od aktuelnih problema društva – neonacizam, zagađivanje okoline, vojne intervencije… I, da, do poslljednjega, kritički mediji su gola sirotinja!!! Urednici i novinari obično rade volonterski, a reklame ne objavljuju, kako bi se zaštitili od potencijalnog uticaja oglašivača. Oni su STVARNO misionari! U njima rade idealisti koji od toga posla imaju puno duhovne koristi i još više materijalne štete!
U pravu ste, ovakvom opisu ne odgovara nijedan od ovdašnjih medija koji se samodefiniše kao "kritički". Tj. ne da ne odgovara, nego se od originalnih razlikuju kao Nastasja od Klausa Kinskog! Naši "kritički" ubili bi za reklamu i primili metak umjesto oglašivača! I njihovi vlasnici imaju misiju – da zgrnu novac i dosegnu moć. Dakle sistemi vrijednosti dviju medijskih grupacija istoga imena, nemaju, ali baš, ništa zajedničko.
Zašto je, onda, grupici glasila dosadilo da u Crnoj Gori drži samo monopol na status nezavisnih, pa je odlučila da zapiša i područje kritičkog diskursa? Možda zbog toga što je grantonosna odrednica "nezavisni" napadnuta sve češćom upotrebom prisvojnojnog pridjeva "privatni". Koji daleko tačnije definiše njihov karakter. Pitanje za pola eura: da li je Koncernu "druge familije" važniji interes građana ili vlasnika te medijske hobotnice?
Pošto čak i u Briselu počinju da kapiraju nespojivost privatnog vlasništva i nezavisnosti medija, negdje se rodila ideja da se njihov stvarni identitet kamuflira odrednicom "kritički". Pravo na nju, očigledno je, crpi se iz odnosa tih glasila prema vlasti. Njihov sadržaj je, svjedoci smo toga svakodnevno, apsolutno osporavanje vrline svemu što uzima hranu, vodu, vazduh i platu u organima i institucijama države Crne Gore!
Što bi, u interpretaciji kafanskih buntovnika, još moglo da bude i simpatično. Problem je, međutim, u činjenici da novinarstvo nije do te mjere neozbiljna profesija, kako to izgleda kod nas. U svijetu važe neka pravila i ozbiljni ljudi drže do njih! Očekuju, recimo, da objavljujete istinu! Ne žele da novinari uzimaju hljeb sudijama! Čak i kad su glasači vlasti, vole da nekom ministru, što ne i prvom, novinari daju po nosu, ali kad to zasluži…Mogu, čak, da otrpe izvjesnu pristrasnost, kad vide da je posljedica ideološke bliskosti nekog medija i političke stranke. Samo, ne žele da im kao pošteno novinarstvo poturate sirovo agitovanje za jednu stranu, vjerujući kako je dovoljno da na taj zapjenušani proizvod nalijepite etiketu "kritičko"!
"Kritičko" novinarstvo, dakle, kod nas i bukvalno znači to – ožeži po svemu, ne dozvoli da išta vrijedi, ne priznaj nijedan dobar potez, negiraj vrijednost svemu i po svaku cijenu… Tako više ni mali Đokica ne zamišlja medije koji efikasno kontrolišu vlast, na polzu naroda i države. Dapače, takvi su mediji, ako mene pitate, garant nesmjenjivosti vlasti! Uostalom, samo slijepac ne vidi da je dosadašnji odnos vlasti i "kritičkih medija" vin-vin varijanta! Objema stranama biznis cvjeta, dok puk, o kojem tobože brinu prolazi kao miš u gvožđari!
"Kritičko" novinarstvo u ovdašnjoj interpretaciji, u stvari, uopšte nije novinarstvo, nego propagandni rad; kao što su "kritički mediji" mediji samo po formi, a u stvari su sredstva za agitovanje u korist vlasnika i njegovih partnera u svijetu politike i biznisa. Među tim partnerima ima i visokopozicioniranih čimbenika u inostranim centrima političke moći. Oni znaju da cijene upotrebnu vrijednost tih "medija" u diplomatskoj igri sa zvaničnom Podgoricom. Dok igra traje, tolerisaće im pristup kasi i lažno predstavljanje.
Pri kraju sam uvoda, ali neću preskočiti prošloneđeljni incident u Skupštini. Pominjem ga tek sad, jer rezime slučaja može stati u dvije proširene rečenice. Prva – Đukanović je kriv 100%! Druga – premijer nikad ne smije da izgubi živce!
Za kraj teksta, dovoljna mi je jedna, ali malo duža: Nema te političke funkcije zbog koje bih sebi uskratio pravo da se biranim riječima obratim onome ko me izbaci iz takta!
Darko ŠUKOVIĆ
Kolumna u emisiji "Radio-veza", Radio Antena M
Komentari ()
