Stjepčević smatra da je, međutim, taj urbanistički potencijal ugrožen gradnjom zgrada na mjestima koja su bila za drugu namjenu.
On se osvrnuo i na rušenje Kina „Kultura“, te na rušenje hotela „Crna Gora“, ističući da se u gradu koji je srušen u Drugom svjetskom ratu i koji nema mnogo starih građevina, takve stvari nisu smjele desiti. Stjepčević smatra da je obećanje o vraćanju hotela u prvobitno stanje uvredljivo i to ne samo za ljude iz struke.
Ipak, Stjepčević je stava da je najviše stradala Mirkova, ili Nova varoš, odnosno strogi centar grada koje je imao urbanističko rješenje i gdje su bile kuće sa unutrašnjim dvorištima.
„Mi smo od Mirkove varoši napravili katastrofu. Potpuno smo promijenili izgled ovog dijela grada, a to je bilo jezgro koje se moralo sačuvati. Prvo smo sve džade popločali, pa smo onda dozvolili da se grade ona stallena čuda, koja ni na što ne liče. To nije ni neka moderna arhitektura, i nigdje se tako nešto ne gradi“, smatra Stjepčević.
On je stava da Staru varoš nije moguće sačuvati kao cjelinu, ali jeste njeno jezgro, poput ulice Keše Đurovića, objekata pored Sat kule, nekih mikro lokacija i pojedinih zdanja prema rijeci Morači, koja su u solidnom stanju. Država bi, po njegovim mišljenju, morala da uloži u njihovo održavanje i očuvanje.
Radovi koji su nedavno počeli na izgradnji objekata na obali Ribnice, tik uz novi, „Kraljev“ park, uključuju izmjenu starog Tabačkog mosta na Ribnici, koji pripada „osmanskom integralu“.
Stjepčević smatra da je ovdje riječ o poništavanju svega autentičnog i stavljanju u funkciju interesa pojedinaca.
On podsjeća da je slično urađeno i sa Vezirovim mostom, koji je zbog prilagođavanja funkciji saobraćaja, proširen, i doveden do neprepoznavanja.
„Tako će stradati i Tabački most, koji će biti proširen kako bi budući stanari zgrade na bali Ribnice mogli kolima da dođu do svije podzemne garaže.“ Stjepčević smatra da je stare mostove trebalo sačuvati, a za potrebe savremenog saobraćaja sagraditi nove.
