Upoređujući svoje iskustvo u pružanju zaštite ženama žrtvama porodičnog nasilja, od prije deset godina i danas, Raičević ističe da je primjetan porast broja prijava, što ne znači nužno da nasilja ima više, već da su danas žene spremnije da prijave.
“Po pravilu, veći je broj prijava u onim oblastima gdje aktivno djeluju ženske nvo. Što se tiče tendencija na ovom polju, primjetno je da je fizičko nasilje rijetko jedini oblik nasilja koji žena trpi, obično je praćen i psihološkim i ekonomskim nasiljem, dok se seksualno nasilje još uvijek rijetko prijavljuje, iako je itekako prisutno i u partnerskim odnosima.
Ono što primjećujem je da su žene sve više izložene proganjanju od strane nasilnih partnera, koje olakšava sve veća dostupnost tehnologije. Naime, proganjanju preko socijalnih mreza, sms poruka i slično, a najviše su izložene djevojke i mlade žene”, kaže sagovornica Portalu Analitika.
Ona smatra da ovaj problem zahtijeva posebnu pažnju, jer istraživanja pokazuju da su posljedice ovog vida nasilja pogubne po psihičko zdravlje žrtava i da proganjanje, kontrola i psihološko nasilje češće izazivaju depresiju i sklonost ka samoubistvu.
Raičević podsjeća da je problem nasilja u porodici bio nevidljiv za javnost sve do osnivanja prvih ženskih organizacija u Crnoj Gori krajem ‘90-tih i da se tek tada počinje sa sistematskim prikupljanjem podataka o problemu nasilja nad ženama .
Raičević trenutno učestvije na međunarodnoj konferenciji u Beču, pod nazivom “Eliminisanje nasilja nad ženama – međusektorski pristupi i akcije”, u organizaciji Grada Beča, Svjetske zdravstvene organizacije i Evropskog institute za rodnu ravnopravnist koja je okupila preko 200 učesnika.
